Ove godine obilježava se 30. obljetnica pogibije četiri pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko i jednog pripadnika Vojne policije HVO-a, stradalih u velikoj snježnoj oluji 30. ožujka 1995. na Prokosu, na Vranu.
Podsjetimo, tom prilikom na Vran planini poginuli su Mladen Jakovljević (1968.) iz Novske, Robert Krizmanić (1970.) iz Ljubljane, Krešo Supina (1970.) iz Zagreba, Davor Zbiljski (1968.) iz Zagreba i Ivica Begić (1962.) iz Posušja.
„U spomen na njih i na njihovu žrtvu u nedjelju, 30. ožujka održat će se 15. memorijalni uspon na Prokos na Vran planini“, priopćeno je iz Planinarskog društva Orlova stina koja je i ove godine organizator uspona.
Okupljanje sudionika je u 9:15 sati kod groblja u Lipi, a polazak u 9:30 sati. U 12:45 je polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja, a u 13:00 sati Sveta misa koju će predvoditi gvardijan franjevačkoga samostana u Tomislavgradu fra Bože Milić.
„U slučaju lošeg vremena pohod se ne otkazuje. Pozivamo sve ljude dobre volje da se pridruže ovome memorijalu i tako čuvaju uspomenu i sjećanje na stradale hrvatske branitelje“, priopćeno je.
Prvi hrvatski vojnostručni magazin „Hrvatski vojnik“ je na svojim internetskim stranicama prije nekoliko godina napisao da su petorica hrvatskih branitelja bili u osiguranju tadašnjeg ratnog zapovjednika generala Janka Bobetka. Do smrti je došlo zbog gušenja otrovnim plinovima vozila koja su u koloni 36 sati provela zatrpana u snijegu, čekajući pomoć.
Tog se dana general Janko Bobetko s delegacijom, preko Prozora i Vran planine, vraćao sa sastanka u Travniku, a službena informacija koju su prije polaska dobili bila je kako je put preko Vran planine prohodan. Situacija se, nažalost, promijenila.
U svojoj knjizi „Sve moje bitke“ Janko Bobetko kasnije piše: “Na izlasku iz ovog predjela, koji je s lijeve i desne strane prekriven gustom borovom šumom, ušli smo u čist nepokriven prostor, oko sedam kilometara do komunikacije Tomislavgrad-Posušje. Daljnje kretanje bilo je nemoguće jer smo upravo u tom trenutku, kad smo napustili ovaj siguran dio Vran planine, naišli na ciklonu. Vjetar je bio jačine preko 120 metara u sekundi, temperatura se spustila na –18 stupnjeva, vjetar i snijeg su stvorili nevidljivu i neprohodnu situaciju. Tu je kolona zaustavljena.” General Bobetko navodi kako je, prema tadašnjem ugovoru, UNPROFOR trebao održavati tu komunikaciju u svim vremenskim uvjetima. Kolona nije mogla dalje, zaustavila se i zametena visokim snijegom 36 sati čekala pomoć koja je stigla prekasno. Zbog smrznutog sustava grijanja u vozilo je neprimjetno počeo ulaziti ugljikov monoksid, koji ih je ugušio.
Na mjestu njihova stradanja na Prokosu postavljeno je spomen-obilježje. Vozilo u kojem se nesretni događaj zbio danas se nalazi u Vojnom muzeju MORH-a.
Prava istina kolona vojnih vozila se trebala kretati iz travnika mostar široki brijeg posušje do glavnog stožera gdje prestaje pratnja a od stožera ide prema granici rh vinjani gornji ali usput kada se išlo iz travnika prema mostaru u jednom trenutku bobetko izdaje zapovijed dase maršuta kretanja skrene preko vran planine iz razloga samo njemu znatog a toje dabi armija bih mogla izvršiti napad tojest atentat na njega pošto je on bija zap hr oružani snaga a toje samo njegova glupa pretpostavka jer on razmišlja komunistički partizanski toje titin general a pokojni štosu poginuli to njega nije potreslo ništa jer ujutru kada suga obavijestili generale pet vojnika časnika hr vojske je poginulom onje prvo pojeo bananu i rekao dobro je jasam očekivo puno puno više i toje prava istina pokoj vječni poginulim koje sam poznavaoci pravi ljudi i ratnici