Napad na iransku školu za djevojčice u Minabu, koji se smatra najsmrtonosnijim od početka rata, izgleda da je bio dio napada na susjednu pomorsku bazu na jugu Irana, gdje su, prema dužnosnicima, djelovale američke snage.
Prema analizi The New York Timesa, škola u kojoj je ubijeno 175 osoba, većinom djece, pogođena je američkim projektilom dok je meta zapravo bila vojna baza.
Ni Izrael ni Sjedinjene Američke Države nisu preuzele odgovornost za ovaj napad, ali skup dokaza koje je prikupio ovaj medij, uključujući nedavno objavljene satelitske snimke, objave na društvenim mrežama i verificirane videosnimke, ukazuje na to da je školska zgrada teško oštećena preciznim udarom koji se dogodio u isto vrijeme kada i napadi na susjednu pomorsku bazu kojom upravlja Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC).
Također, službene izjave da su američke snage napadale pomorske ciljeve u blizini Hormuškog tjesnaca, gdje se nalazi baza IRGC-a, sugeriraju da su upravo oni najvjerojatnije izveli napad.
Precizno utvrđivanje onoga što se dogodilo otežano je nedostatkom vidljivih fragmenata oružja i činjenicom da vanjskim novinarima nije dopušten pristup mjestu događaja. Ukupan broj poginulih još nije neovisno potvrđen, ali iranski zdravstveni dužnosnici i državni mediji navode da je u napadu na osnovnu školu Shajarah Tayyebeh poginulo najmanje 175 ljudi, od kojih su mnogi djeca.
Blizina škole i baze ukazuje na američku odgovornost
Osnovna škola nalazi se u malom južnom gradu Minabu, više od 967 kilometara od Teherana, ali blizu ključnog plovnog puta Hormuškog tjesnaca. Budući da je subota početak iranskog radnog tjedna, djeca i nastavnici bili su u učionicama u vrijeme udara, rekli su zdravstveni dužnosnici i iranski državni mediji.
Prvi izvještaji o napadima pojavili su se na društvenim mrežama ubrzo nakon 11:30 sati po lokalnom vremenu. Analiza tih objava, kao i fotografija i videosnimki očevidaca snimljenih unutar sat vremena od napada, pomogla je potvrditi da je škola pogođena u isto vrijeme kada i pomorska baza. Jedna videosnimka, koju su locirali stručnjaci za geolokaciju, prikazuje nekoliko velikih oblaka dima koji se dižu iz područja baze i škole.
Iranska skupina za ljudska prava ubrzo je objavila fotografije koje prikazuju veliku štetu na školskoj zgradi, a videosnimke koje su objavili iranski mediji i koje je neovisno potvrdio New York Times prikazuju mnoštvo ljudi kako pretražuju ruševine u potrazi za preživjelima i žrtvama.
Drugu videosnimku snimio je vozač koji je prolazio pokraj ulaza u bazu Revolucionarne garde. Snimka prikazuje oznake Revolucionarne garde na dva ulaza u kompleks i znakove za pomorsku medicinsku komandu. Tamni stupovi dima dizali su se s mjesta gdje su pogođene vojne zgrade, pokazala je analiza.
Kako bi potpunije procijenili štetu unutar baze i utvrdili što ju je moglo uzrokovati, New York Times je naručio nove satelitske snimke od kompanije Planet Labs. Fotografija snimljena u srijedu dodatno je potvrdila kronologiju događaja.
Snimke pokazuju da je više preciznih udara pogodilo najmanje šest zgrada Revolucionarne garde zajedno sa školom. Četiri zgrade unutar pomorske baze potpuno su uništene, dok su dvije druge zgrade imale tragove udara u sredini krovova, što je u skladu s takvim preciznim pogocima.
Udar na školu, koja je nekada bila dio baze, bio je precizan
Wes J. Bryant, analitičar nacionalne sigurnosti koji je služio u američkim zračnim snagama i bio viši savjetnik za civilne žrtve u Pentagonu, pregledao je nove satelitske snimke i zaključio da su sve zgrade, uključujući školu, pogođene „savršenim“ napadima na mete.
Bryant, koji je ranije kritizirao Trumpovu administraciju, rekao je da je najvjerojatnije objašnjenje da je škola bila pogrešno identificirana meta te da su američke snage napale lokaciju ne znajući da se ondje nalazi velik broj civila.
General Dan Caine, načelnik Združenog stožera, rekao je na konferenciji za novinare u srijedu da su američke snage u to vrijeme izvodile napade duž južnog Irana. Mapa koju je predstavio pokazala je da je područje, uključujući Minab, bilo meta napada u prvih 100 sati operacije, iako grad nije izričito spomenut.
Na istom brifingu Caine je rekao da su izraelske snage uglavnom djelovale dalje na sjeveru zemlje. Također je naveo nekoliko američkih vojnih operacija usmjerenih na južna i jugoistočna područja Irana, bez spominjanja bilo kakve izraelske aktivnosti u tom području.
Konkretno je rekao:
„Duž južne osi, udarna skupina USS Abraham Lincoln nastavila je vršiti pritisak s mora duž jugoistočne obale i iscrpljivati pomorske kapacitete duž cijelog moreuza.“
Škola je u jednom razdoblju bila dio pomorske baze Revolucionarne garde, prema satelitskim snimkama iz 2013. godine koje je pregledao New York Times. Putevi su vodili iz drugih dijelova baze do školske zgrade pogođene u subotu. Međutim, do rujna 2016. satelitske snimke pokazuju da je ista zgrada bila ograđena i više nije bila povezana s bazom.
Javno dostupne povijesne satelitske snimke pokazuju da zgrada ima obilježja škole, uključujući sportski teren i druga rekreacijska područja koja su dodavana tijekom vremena.
„S obzirom na obavještajne kapacitete SAD-a, trebali su znati da se škola nalazi u blizini“, rekla je Beth Van Schaack, bivša dužnosnica State Departmenta koja predaje u Centru za ljudska prava i međunarodnu pravdu Sveučilišta Stanford.
Iranska raketa najvjerojatnije nije uzrok napada
Internetom su kružile i teorije da je škola pogođena iranskom raketom koja je promašila cilj, no analitičari i New York Times odbacili su tu tvrdnju. Zaključili su da jedna pogrešno ispaljena raketa ne bi mogla uzrokovati tako preciznu štetu na više zgrada unutar vojne baze.
Američki dužnosnici poručili su da je napad još uvijek pod istragom. Ako se potvrdi da je američki projektil pogodio školu Shajarah Tayyebeh, jedno od ključnih pitanja bit će je li riječ o pogrešci ili o napadu temeljenom na zastarjelim obavještajnim podacima.
Janina Dill, stručnjakinja za ratno pravo na Sveučilištu Oxford, rekla je da su napadači bili obvezni provjeriti status cilja kako bi se uvjerili da civili nisu ugroženi. Nepoštivanje tog pravila moglo bi predstavljati kršenje međunarodnog prava.
