Kristijan Aleksić iz Prgometa, koji je uhićen zbog ubojstva dostavljača (19), 2001. godine osumnjičen je za teško ubojstvo mještanke Marijane Sučević (22), koja je 27. svibnja 1994. u 21.45 bila okrutno masakrirana nožem na seoskom putu u zaseoku Dolićima u Prgometu, selu u kaštelanskoj zagori, i to samo pet metara od kuće njezine bake, kamo se vraćala nakon smjene u praonici Kliničke bolnice u Splitu.
Aleksića, koji je tada bio 18-godišnjak, sumnjičilo se da je Marijanu ubio na podmukao i okrutan način. Navodno je ubojstvo dulje pripremao. Inspektorima i istražnom sucu priznao je zločin. O zločinu i suđenju je tada pisao Dragan Miljuš za Večernji list.
Kako je utvrdila policija, Marijanu Sučević pričekao je na putu, prišuljao joj se s leđa i izbo posebno obrađenim nožem za kruh. Dršku je ojačao metalnom cijevi, a na ruke navukao kožnate rukavice. Otišao je od djevojčina tijela, a potom se vratio i divljački joj nožem izbo glavu, prsa i leđa. Ukupno joj je nanio više od petnaest uboda. Pri tome se i ozlijedio, pa su na Marijaninoj odjeći ostali tragovi njegove krvi. Sucu je kazao kako se kaje zbog ubojstva. Nož je polomio, navodno na tri dijela, ali nije nađen.
Slično kao i u slučaju sisačkog monstruma Srđana Mlađana, koji je bio opsjednut filmom ‘Rođene ubojice’, i Aleksić je imao opsesiju filmskim nasiljem. Stvorio je nekakvu sliku u glavi kako i on mora nešto napraviti, kazao je tada istražnom sucu. Aleksić je navodno vrlo hladnokrvno sucu detaljno opisao zločin. Sa žrtvom nikad nije razgovarao, bio je previše stidljiv, promatrao ju je. Tijelo žrtve pronašao je mještanin koji ga je, vozeći traktor, ugledao uz cestu. Na Aleksića tada, navodno, nitko nije sumnjao. Ipak, te 2001. istraga je ponovno pokrenuta, a, kako je pisao Večernji, pronalasku ubojice pomogla je i suradnja s forenzičarima FBI-ja, koji su navodno uspjeli izdvojiti osumnjičenikove tragove krvi sa žrtvine odjeće.
– Žao mi je njegovih roditelja, ali meni Marijanu ne može nitko vratiti. Ovo nitko nije doživio – rekla je za Večernji list tada Marijanina majka. Dodala je kako je na mnoge sumnjala, ali na Aleksića nikada.
– Mater mu se žalila kako ne zna što će s njim biti, jer je mnogo tih i povučen. Samo je ispod sebe gleda. Već su ga bili priveli u policiju, ali su tada zaključili da to nije napravio. Trudili su se ljudi koliko su mogli, ali nikako nije išlo. Ipak, sve su ovo godinama radili na slučaju, nisu prestajali, zahvaljujem im – kazala je tada.
Na suđenju se Aleksić branio kako je primijetio da mu na scene nasilja skače adrenalin. Rekao je kako nije imao razloga napasti baš Marijanu. Samo je htio provjeriti je li i on sposoban ubiti. Za sve su krivi, kazao je Aleksić u svojoj izjavi policiji, filmovi o nasilju, koje svakodnevno gleda. Kazao je i kako je majka sumnjala na njega, a svojim zlodjelom “pohvalio” se bratu i znancima. Datum ubojstva zapisao je na dimnjaku svoje kuće.
Prvotnu nepravomoćnu presudu od 12 godina zatvora vrhovni sud je kasnije povisio na 14 godina zbog mnoštva teških okolnosti: planirao je ubojstvo, i to dugo, izradio je nož kojim je ubio djevojku na povratku s posla. Prišao joj je s leđa i ubo ju četiri puta u leđa, pa po grudima i rukama, zadao joj je ukupno 17 rana, i još je udario šipkom po glavi. Propisano mu je i obvezno psihijatrijsko liječenje. Sredinom 1995. liječio se na Psihijatriji u Splitu od adolescentske krize. Aleksić je bio vjeran poklonik kulta smrti i sotone. Ormar je iscrtao simbolima 666. Vježbao je i ubadanje nožem. Olakotne okolnosti bile su mu dob (ubojstvo je počinio sa 18 godina i 2 mjeseca) te smanjena ubrojivost.
