Nakon što je krajem prošle godine Ustavni sud ukinuo diskriminatorne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji, brojni roditelji-njegovatelji djece s teškoćama podnijeli su zahtjeve za dodjelu osobnih asistenata svojoj djeci, na što ona sada imaju pravo. Prije te odluke to nije bilo moguće, a značilo je da roditelji nikada nisu imali pravo na odmor i predah, dok su njihova djeca ostajala uskraćena za društvo i pomoć izvan vlastita četiri zida.
Problem je u tome što, šest mjeseci kasnije, nitko od tih roditelja, odnosno djece, još nije dobio rješenje o osobnoj asistenciji, a otvoreno je pitanje koliko će vremena još proći do njega. Kako prenosi 24sata.hr, jedini odgovor koji su roditelji dosad dobili jest da su njihovi zahtjevi zaprimljeni.
“Zahtjev sam predala početkom godine i sve što su mi dosad javili jest informacija da su ga zaprimili”, kaže Ana Alapić, majka 17-godišnjeg Mate, koji boluje od spinalne mišićne atrofije i prikovan je za krevet. “Rekli su mi, zadnje, da još nema važećeg pravilnika i da ne znaju kad bi moj sin mogao dobiti asistenta. S obzirom na golem broj zahtjeva, pitam se kako će sve to na kraju izgledati jer asistenata je ionako malo, a pogotovo kvalificiranih koji se mogu brinuti o korisnicima poput mojega sina.”
Tek šest mjeseci nakon odluke Ustavnog suda donesen je pravilnik o komisiji koja će ubuduće procjenjivati pravo na osobnu asistenciju. Od Vladine uredbe s kraja prosinca, kojom je započela provedba odluke Ustavnog suda, zaprimljeno je ukupno 1685 novih zahtjeva za osobnog asistenta.
Prema zakonu, usluga osobne asistencije moći će se ostvarivati do 24 sata dnevno, neovisno o životnoj dobi, roditeljima ili drugim članovima obitelji koji imaju status njegovatelja, ako za to postoji stvarna potreba utvrđena u postupku procjene. “Ići ću do kraja, boriti se da moj sin dobije asistenta. Sustav mu dosad nije omogućio ni jednu uslugu, sve je na meni, koja odmora od skrbi nemam”, zaključuje majka.
