Kinu se može doživjeti na bezbroj načina, a svaki otkriva poneki novi sloj ove goleme i raznolike zemlje. Jedan od najfascinantnijih takvih primjera je Dunhuang, razmjerno mali grad u kineskoj provinciji Gansu, čiju su prošlost i sadašnjost oblikovale stoljeća na ključnoj točki Puta svile. Upravo je taj položaj učinio Dunhuang sjedištem brojnih vladarskih dinastija tijekom posljednja dva tisućljeća.
Samo ime grada znači “Plamteći svjetionik”, što podsjeća na drevne vatre koje su upozoravale na nomadske napade duž ovog kritičnog dijela trgovačke rute. Stoljećima je ovaj grad oaza bio prvo trgovačko odredište do kojega su dolazili strani trgovci ulazeći u Kinu, označavajući krajnju zapadnu granicu tradicionalnog kineskog prostora. Danas turisti ovamo dolaze kako bi svjedočili mjestu na kojem se pustinja, duhovnost i živa kultura stapaju u jedinstvenu cjelinu, kako prenosi vecernji.ba.
Dunhuang je izgrađen oko oaze u pustinjskoj regiji Gansu-Xinjiang, okružen stjenovitim krajolicima i impresivnim pješčanim dinama. Zlatne dine pustinje Taklamakan dramatično se uzdižu iza Polumjesečnog jezera, vodene površine u obliku polumjeseca čije svijetlozelene nijanse odražavaju vedro plavo nebo, stvarajući jedan od najupečatljivijih vizualnih kontrasta u Kini. Ruševine stražarnice iz dinastije Han svjedoče o tome da je grad uspostavljen kao garnizon cara Wudija još u 2. stoljeću prije Krista.
Pet kilometara jugoistočno od grada nalaze se litice Mogao, u kojima se krije jedno od najvećih budističkih blaga čovječanstva. Špilje Mogao, čije ime znači “neusporedive špilje”, isklesali su budistički redovnici izravno u stijene počevši od 366. godine. Prema legendi, redovnik Le Zun zaustavio se na tom mjestu i svjedočio božanskoj svjetlosti koja ga je nadahnula da iskleše prvi špiljski hram. Do dinastije Tang broj špilja dosegnuo je tisuću, a mjesto je postalo ključno duhovno središte koje je privlačilo hodočasnike iz cijele Azije.
Špilje su 1987. godine uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Početkom 20. stoljeća opat Wang Yuanlu otkrio je skrivenu špiljsku knjižnicu s tisućama drevnih rukopisa, među kojima i najstariju poznatu datiranu tiskanu knjigu na svijetu – Dijamantnu sutru iz 868. godine. Danas je većina špilja zatvorena radi zaštite krhke umjetnosti, no mjesto i dalje privlači znanstvenike i vjernike koji žele razumjeti putovanje budizma Putem svile.
Kada sunce zađe iza pustinje, najživahnijim odredištem grada postaje noćna tržnica Shazhou. Za razliku od bučnih tržnica u velikim gradovima ispunjenih cjenkanjem i vikom, ova zadržava mirnu i urednu atmosferu. Budući da ruralni Dunhuang nema trgovačkih centara, život se i dalje vrti oko živahnih tržnica na kojima se pod noćnim nebom spajaju lokalna hrana, rukotvorine i kultura Puta svile.
