Iako je u svibnju proslavio 90. rođendan, liječnik Kiril Apostolov nema namjeru odložiti liječničku torbu. Svakoga dana odlazi u ambulantu, a nakon toga obilazi i pacijente koji više ne mogu doći na pregled. Njegov radni dan počinje u sedam sati ujutro, a završava tek nakon što obiđe više sela u kojima skrbi za više od 1.500 ljudi.
Godine, kako kaže, zasad ga ne sprječavaju da radi posao kojem je posvetio više od šest desetljeća života. Pješice obilazi i zahtjevne planinske ulice, a potom se automobilom uputi u okolna mjesta kako bi pregledao pacijente koji zbog bolesti ili starosti više ne mogu doći u ambulantu. “Trenutačno se osjećam dobro. Posao mi ne predstavlja teret i nastavit ću raditi dok god budem mogao i dok su pacijenti zadovoljni”, kaže Apostolov, kako prenosi vecernji.ba.
Njegova ambulanta djeluje u staroj zgradi u kojoj se još uvijek mogu pronaći ormarići i medicinska oprema iz prošloga stoljeća. Ondje svakoga jutra od osam sati prima pacijente koji dolaze zbog raznih zdravstvenih tegoba, od povišenog krvnog tlaka do dijabetesa i drugih kroničnih bolesti. Nakon ambulantnog dijela posla slijede kućni posjeti, koji su mnogim starijim stanovnicima okolnih sela jedina prilika za liječnički pregled. Jedna od njegovih pacijentica, 88-godišnja Milka, ističe kako je liječnik stariji od nje, ali se i dalje kreće bez štapa, dok su njoj potrebna čak dva. “Želim mu dug život i da nas još dugo liječi”, poručila je.
Priča Kirila Apostolova nije usamljen slučaj. U mnogim ruralnim sredinama Bugarske liječnici opće medicine rade i dugo nakon dobi za umirovljenje jer ih jednostavno nema tko zamijeniti. Prema podacima Eurostata, više od polovice liječnika u toj zemlji starije je od 55 godina, što je najveći udio među državama Europske unije, a prosječna dob liječnika opće medicine premašuje 61 godinu. Bugarska istodobno ima jedan od najnižih očekivanih životnih vijekova u Uniji te visoku stopu smrti koje su se mogle spriječiti pravodobnim liječenjem.
Apostolov je liječničku karijeru započeo još 1962. godine. Radio je kao liječnik opće prakse, vodio bolnički odjel, bavio se kardiologijom, a u sadašnju ambulantu stigao je tek nakon šezdesete godine života. Svjestan je da će jednoga dana morati u mirovinu. “Odmah bih prepustio posao nekome tko bi želio doći raditi ovdje, ali mladih liječnika jednostavno nema”, priznaje. Stručnjaci upozoravaju da mlade od ovoga poziva odvraćaju prevelika administracija, skromna primanja i ograničene mogućnosti napredovanja, osobito u manjim sredinama.
