Vozači iz Bosne i Hercegovine koji u inozemstvo putuju automobilom registriranim na člana obitelji trebali bi imati dozvolu za upravljanje tuđim vozilom jer prometna dozvola i isto prezime nisu dokaz da se vozilo koristi uz suglasnost vlasnika.
Mnogi građani na put prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj kreću automobilom registriranim na oca, majku, supružnika ili drugog člana obitelji, ne očekujući poteškoće na granici.
Međutim, ako se ime vozača razlikuje od imena vlasnika navedenog u prometnoj dozvoli, policija može zatražiti dokaz da je vlasnik dopustio korištenje vozila u inozemstvu.
Vozačka i prometna dozvola potvrđuju da osoba smije upravljati odgovarajućom kategorijom vozila te da je automobil registriran, ali ne dokazuju da je vlasnik vozilo dobrovoljno ustupio.
Isto prezime može pomoći pri objašnjenju situacije, ali nije pravni dokaz jer službena osoba samo na temelju prezimena ne može znati je li vozilo posuđeno, uzeto bez dopuštenja ili prijavljeno kao ukradeno.
Što je DTV i kako se izdaje?
Za takve situacije postoji dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu, poznata kao DTV.
Prema informacijama BIHAMK-a, riječ je o dokumentu kojim se nadležnim tijelima druge države potvrđuje da vozilo nije otuđeno te da ga vozač koristi uz izričitu suglasnost vlasnika.
Za automobil registriran u Bosni i Hercegovini dokument se izdaje uz nazočnost vlasnika i osobe koja će upravljati vozilom. Vlasnik treba predočiti važeću prometnu dozvolu, dok korisnik vozila prilaže putovnicu.
DTV vrijedi do isteka registracije vozila, ali najdulje godinu dana, a cijena izdavanja iznosi 25 KM.
Dokument se može izvaditi u BIHAMK-u ili ovlaštenom autoklubu, a u njemu se navode podatci o vlasniku, vozaču i vozilu, čime se granična kontrola znatno pojednostavljuje.
Kontrola se može razlikovati od slučaja do slučaja
Pravila i praksa nisu potpuno jednaki u svim državama. Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da neposjedovanje punomoći ili dozvole samo po sebi ne može biti razlog za zabranu izlaska vozila iz Hrvatske, osim ako susjedna država takav dokument zahtijeva.
Ipak, granična policija može provesti detaljnije provjere vozača i vozila kada postoji sumnja na kazneno djelo ili prekršaj.
Zbog toga vozač može nekoliko puta prijeći granicu bez pitanja o vlasništvu, a zatim pri sljedećem putovanju biti izdvojen radi dodatne kontrole.
Policija tada može provjeravati tko je vlasnik, zašto vozač koristi automobil, kamo putuje te postoji li prijava povezana s vozilom, registarskim oznakama ili dokumentima.
Granične i policijske službe koriste domaće i međunarodne evidencije, među kojima su Schengenski informacijski sustav i INTERPOL-ova baza ukradenih motornih vozila.
Fotografija dokumenta nije sigurna zamjena
Ako vozač nema službenu dozvolu, policija može pokušati kontaktirati vlasnika, provjeriti podatke u evidencijama ili zatražiti dodatno objašnjenje, piše GP Maljevac.
Takva provjera može trajati nekoliko minuta, ali i znatno dulje ako vlasnik nije dostupan, dokumenti nisu uredni ili se podatci o vozaču i vozilu ne podudaraju.
Fotografija osobne iskaznice vlasnika, poruka na telefonu ili rukom napisana izjava mogu pomoći pri pojašnjenju situacije, ali nemaju istu dokaznu vrijednost kao službena višejezična dozvola.
Uz DTV ili punomoć, vozač bi trebao imati originalnu prometnu dozvolu, važeću vozačku dozvolu, putnu ispravu i dokaz o osiguranju kada je potreban.
Posebna pravila mogu vrijediti za službena, leasing i rent-a-car vozila. Za službeni automobil može biti potreban putni nalog ili ovlaštenje, dok se kod leasinga i najma mora provjeriti dopušta li ugovor izlazak vozila iz države.
Ako policija utvrdi da je automobil prijavljen kao ukraden, da registarske oznake ne pripadaju vozilu ili da su dokumenti krivotvoreni, vozilo može biti oduzeto, a vozač zadržan radi kriminalističke obrade.
Za automobil registriran u BiH na člana obitelji najsigurnije je prije putovanja izvaditi DTV jer se tako izbjegavaju dulje provjere, kontaktiranje vlasnika i mogući problemi na granici.
Posusje.info ( Izvor/foto: Jabuka.tv)
