Kako stočari u najtežim trenucima ne bi ostali sami sa svojim problemima, priskočila je Poljoprivredna zadruga “Planinsko mlijeko”, koja svakodnevno svojim kooperantima na teren dovozi cisterne pune vode.
Zbog nezapamćenih vrućina i produljenog razdoblja bez oborina, poljoprivrednici u okolici Šipova zapali su u ozbiljne poteškoće. Zalihe vode u seoskim rezervoarima i bunarima gotovo su iscrpljene ili su već potpuno nestale, pa je pojenje stoke postalo svakodnevna borba za preživljavanje, prenosi Večernji list.
Kako stočari u najtežim trenucima ne bi ostali prepušteni sami sebi, pobrinula se Poljoprivredna zadruga “Planinsko mlijeko”, koja svojim kooperantima svakodnevno na terene dostavlja cisterne vode.
“Neki od njih su bukvalno ostali bez ijedne kapi vode. Na svaki poziv odvozimo i do 10 tona vode kako bi imali čime napojiti stoku. Ove aktivnosti nastavljamo i u idućem razdoblju, sve dok kiša ne padne i ponovno ne napuni pojila”, kazao je Milorad Kozomara, direktor PZ “Planinsko Mlijeko”, dodavši da ostaju uz svoje kooperante – posebice onda kada je najteže.
U mjestu Močioci obiteljsko gospodarstvo Marice Martić broji 11 muznih krava, četiri junice, četvero teladi te stotinjak ovaca s janjcima. S obzirom na to da dnevne potrebe za vodom na tom imanju premašuju 1000 litara, dostava od 10 tona vode iz zadružne cisterne pokazala se kao pravi spas u zadnji čas.
“U ljetnom razdoblju uglavnom imamo problem s vodom i ova pomoć nam iznimno mnogo znači. Imamo svoj bunar kapaciteta 27.000 litara u koji smo proveli oluke sa stare i nove kuće. Kada ima padalina, on se napuni, ali pošto kiša nije pala već dugo, ispraznio se do kraja”, priča Marica te napominje kako je opskrba vodom na tom području dugogodišnja muka o kojoj se prije rijetko govorilo. Uz privatne bunare, zadruga je vodom nadopunjavala i lokve na livadskim pojilištima koja su u potpunosti isušena.
“Kada smo došli u situaciju da nemamo čime napojiti stoku, kontaktirali smo Zadrugu i oni su nam odmah pomogli. Pomogla je i Općina, poslali su nam dvije cisterne – jednu u bunar, a drugu u seoski rezervoar. Taj rezervoar je pravljen davno i mali je za sve veći broj potrošača. Rješenje bi bilo da se on proširi, odnosno da imamo veći rezervoar, jer u proljeće protekne mnogo vode koja bi se mogla sačuvati”, ističe.
Ni u selu Dragnjić Podovi prilike nisu nimalo povoljnije. Domaćin Vito Prole drži preko 100 grla goveda u sustavu krava-tele. Zadruga mu je nedavno dopremila osam tona vode, no on kaže da su potrebe njegova stada znatno veće.
“Za goveda nam je najveći problem, za sebe u kući imamo dovoljno. Da sam bio pametan dok sam bio mlađi, pa da sam gradio više bunara… Dovezu nama vodu, ali je stoke mnogo i to se brzo popije”, kaže Prole, uz poruku “prenesite da nam treba još vode.”
Dok se u selima oko Šipova iščekuje prva izdašnija kiša, napunjene cisterne ostaju jedina veza između žednih krda i opstanka stočarstva u ovome kraju.
