O tome kako bi se države zapadnog Balkana mogle priključiti šengenskom prostoru izvještavaju njemački mediji, koji istodobno prate i prijepor oko berlinskih namjera da se smanji kvota za radne migrante iz te regije.
Da je uvođenje zapadnog Balkana u šengenski prostor u interesu Europske unije, u gostujućem osvrtu za list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) tvrdi Christoph Bender, koji obnaša dužnost zamjenika predsjednika neovisnog istraživačkog centra Europska inicijativa za stabilnost (ESI).
“Europska unija trebala bi državama zapadnog Balkana ponuditi plan za pristupanje šengenskom prostoru, europskom prostoru slobodnog kretanja bez graničnih kontrola. To bi bio dobrodošao poticaj kredibilitetu EU-a. A s obzirom na to da susjedi u šengenskom prostoru moraju usko surađivati u pitanjima sigurnosti, to bi istodobno bio način da nekadašnji suparnici prevladaju svoje granične sporove, što bi pridonijelo trajnom miru”, poručuje Bender, o čemu piše Večernji.ba, a prenosi Deutsche Welle.
Inovativan način za jačanje kredibiliteta
Bender zapaža da Uniji utjecaj teško polazi za rukom, pa čak ni u vlastitom bližem okruženju – iako je baš to, po njegovoj procjeni, područje na kojem je EU ostvarila svoje najuspješnije vanjskopolitičke domete. Napominje pritom da su nekadašnje zemlje istočnog bloka, upravo zahvaljujući proširenju, postale prosperitetne i miroljubive demokracije.
Prema Benderu, plan za članstvo u šengenskom prostoru bio bi svjež pristup kojim bi Unija učvrstila vlastiti kredibilitet i potaknula nove reforme, a on obrazlaže i kako bi cijeli mehanizam mogao izgledati:
“Države članice zadužile bi Komisiju da izradi katalog kriterija: šengensku pravnu stečevinu – kontrolu vanjskih granica, viznu politiku, Šengenski informacijski sustav, policijsku suradnju, zaštitu podataka – uz dodatne uvjete u području vladavine prava. Komisija bi svakih šest mjeseci izvještavala o napretku, a čim neka zemlja ispuni sve kriterije, države članice morale bi dati suglasnost u Vijeću EU-a. Reforme i intenzivnija suradnja koja iz njih proizlazi mogu ojačati sigurnost, umjesto da je oslabe.”
Stabilizacija najosjetljivijih država regije
Bender u tekstu za švicarski list ocjenjuje kako bi reforme, a naposljetku i članstvo, doprinijeli učvršćivanju stabilnosti u najranjivijim državama regije – Bosni i Hercegovini, Srbiji te Kosovu – u kojima Bošnjaci, Srbi i Albanci obitavaju s obiju strana granica.
“Otkako je članstvo u EU-u postalo sve udaljenije, vraćaju se opasni narativi s kraja osamdesetih godina, koji su doveli do ratova devedesetih, a s njima i ideja o pomicanju granica duž etničkih linija – što su 2018. godine pokrenuli predsjednici Srbije i Kosova. Državni pogreb koji je Srbija organizirala za Ratka Mladića, osuđenog za genocid u Srebrenici, samo je najnoviji podsjetnik na to.”
Zbog sve većeg jačanja tih snaga Uniji je nužan uvjerljiv protuprijedlog, a Schengen bi mogao poslužiti kao jedan od njih, ističe u komentaru za Neue Zürcher Zeitung Christoph Bender, koji na kraju poručuje: “Takav bi plan EU stajao malo, a pristupile bi mu samo zemlje koje su ozbiljno spremne na reforme. No i sam bi proces EU-u dao veći utjecaj i omogućio joj da povrati dio izgubljenog kredibiliteta. Još važnije, Balkanu bi ponudio nešto bolje od sljedećeg spora oko toga gdje trebaju prolaziti granice – granice koje više ne bi imale nikakvo značenje.”
Pod naslovom “Ovisimo o radnoj snazi sa zapadnog Balkana”, njemački list Die Zeit bavi se planovima berlinske vlade da ograniči broj radnih migranata koji u zemlju pristižu iz jugoistočne Europe. Novinar Simon Langemann pritom piše o takozvanoj “Uredbi za zapadni Balkan”:
“Uredba za zapadni Balkan? Nikad čuli? Nije ni čudo. Radni migranti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije u migracijskim su raspravama prilično rijetko u fokusu. Možda i zato što njihovo useljavanje funkcionira bez mnogo buke. Ljudi iz tih šest zemalja, za razliku od većine doseljenika, ne moraju dokazivati znanje njemačkog jezika niti stručne kvalifikacije. Potreban im je samo posao u Njemačkoj. I sreća da dobiju jedno od mjesta predviđenih godišnjom kvotom – koja trenutačno iznosi 50.000.”
Ima li opravdanja da se kvota prepolovi?
Langemann napominje da je spomenutu uredbu 2016. godine donijela koalicija demokršćana i socijaldemokrata, i to zato što su u to vrijeme mnogi ljudi iz zapadnobalkanskih zemalja podnosili neuspješne zahtjeve za azil, premda su u Njemačkoj mogli biti korisna radna snaga. Kako navodi, socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada je 2024. godine tu kvotu udvostručila, dovevši je na 50.000, dok je sadašnja demokršćansko-socijaldemokratska koalicija sada ponovno kani prepoloviti. Je li to opravdano?
Kako piše Die Zeit, Savez njemačkih udruga poslodavaca (BDA) ocjenjuje da opravdanja za to nema, s obzirom na to da je potreba za radnicima i nadalje velika. “To osobito vrijedi za sektore u kojima ljudi sa zapadnog Balkana često pronalaze posao: ugostiteljstvo, logistiku i građevinarstvo. Upravo bi građevinski sektor, zahvaljujući milijardama iz posebnog fonda savezne vlade, trebao imati pune ruke posla. Međutim, upravo bi to jačanje moglo biti ‘osujećeno’, upozorava BDA u dokumentu koji je nedavno objavio kao reakciju na prijedlog koalicije.”
Da bi rezanje kvote na pola narušilo uspješan model useljavanja koji donosi visoku razinu integracije na tržište rada, upozorava Vanessa Ahuja, članica uprave Savezne agencije za zapošljavanje (BA) nadležna za međunarodne poslove. “Daljnje smanjenje kvote dodatno bi otežalo tvrtkama pristup radnoj snazi”, navodi se u očitovanju BA-e na upit Die Zeita.
Kad je njemački list upit uputio nekolicini zastupnika CDU-a u Bundestagu, odgovorila je Sandra Karstensen, koja je niz godina bila na menadžerskoj poziciji u jednoj zračnoj luci. Prema njezinu mišljenju, Uredba za zapadni Balkan trebala bi opstati u postojećem obliku, a ne biti podvrgnuta ograničenjima.
