U početnoj fazi dostupni će za pretraživanje biti takozvani kartoni broj 6, evidencijske knjige B, informacije iz dosjea B te neklasificirani podaci o mreži suradnika koji se čuvaju na magnetskim trakama.
Mađarska će u skoroj budućnosti na internetu učiniti dostupnima desetke tisuća dosjea komunističke tajne policije, što od sloma komunizma nijedna vlada nije smjela učiniti. Od sada će svaki državljanin imati mogućnost pregledavati popise doušnika i suradnika nekadašnjih sigurnosnih službi.
Vrijeme objave poklopljeno je sa 70. obljetnicom sovjetskog slamanja prodemokratskog ustanka iz 1956. godine te predstavlja ispunjenje predizbornog obećanja premijera Pétera Magyara, prenosi Večernji.ba. Njegova je stranka Tisza u travnju osvojila dvotrećinsku većinu i time okončala Orbánovu vlast dugu 16 godina. Magyar je tom prilikom poručio da će njegova vlada ostvariti “jedno od najvažnijih obećanja demokratske tranzicije” te dosjee učiniti dostupnima javnosti i pretraživima.
Ministrica pravosuđa Márta Görög, koja je predložila zakon, naglašava kako je upoznavanje s prošlošću neophodan preduvjet za funkcioniranje demokratske pravne države.
Platforma Nyitottaktak.hu (“otvoreni dosjei”) počet će s radom 4. studenoga, upravo na dan kada su 1956. sovjetski tenkovi umarširali u Budimpeštu i slomili ustanak koji je započeo 23. listopada. Prilikom gušenja život je izgubilo približno 2.500 Mađara, a oko 200.000 napustilo je zemlju.
Tijekom prve faze bit će moguće pregledavati takozvane kartone broj 6, evidencijske knjige B, podatke iz dosjea B te neklasificirane informacije o mreži suradnika pohranjene na magnetskim trakama. Kartoni 6 i evidencijske knjige B predstavljali su službene registracijske kartone svakog doušnika, njegovih suradnika te metoda kojima ih se nagovorilo na suradnju.
Riječ je o dokumentaciji koja čini administrativnu okosnicu nekadašnje mađarske tajne službe.
Druga je faza predviđena za 25. veljače 2027., na Dan sjećanja na žrtve komunizma, kada će biti objavljeno oko 9.000 iscrpnih dosjea kategorije B, pri čemu pojedini broje i po nekoliko stotina stranica.
Objava je pomaknuta za dva tjedna budući da pregled gradiva traje dulje nego što se očekivalo, a arhiv je, predviđajući velik interes posjetitelja, bazu postavio na vanjske poslužitelje. Iz dosjea će biti izbrisani osjetljivi podaci, kao što su zdravstveno stanje, ovisnosti i spolna orijentacija.
Dosad su samo istraživači imali pristup dosjeima, dok su obični građani mogli vidjeti jedino vlastite spise ili spise bliskih srodnika.
U razdoblju od 1956. do 1989. zabilježeno je oko 55.000 tajnih suradnika tadašnje Uprave za državnu sigurnost. Oni su nadzirali prijatelje, rodbinu, susjede i kolege tražeći tragove protivljenja režimu i utjecaja Zapada, a njihovi su izvještaji nerijetko rezultirali uhićenjima i saslušanjima.
Za sastanke s časnicima koristili su se takozvani K-stanovi, odnosno “konspirativni stanovi” smješteni u samom središtu Budimpešte.
Koliko je tih doušnika danas na životu, nitko službeno nije utvrdio. Iz dosadašnjih izvještaja istraživača zna se tek da velik broj osoba spomenutih u arhivima više nije živ.
Oni koji su vrbovani tijekom posljednjeg desetljeća režima danas su uglavnom u šezdesetim i sedamdesetim godinama života, pa bi objava mogla zahvatiti i pojedince koji su i dalje aktivni u javnom životu.
Čak ni sama arhivska građa nije potpuna: jedan je dio uništen još prije pada režima, a cjelokupnu mrežu suradnika ni sada nije moguće precizno obnoviti. Zakon zato predviđa i svojevrsnu amnestiju za spise koji su dospjeli u privatno vlasništvo. Onaj tko ih u roku od šest mjeseci preda arhivu, izbjeći će sankcije, pa i one kaznenopravne.
Prema riječima Gergőa Bendegúza Cseha, glavnog ravnatelja Povijesnog arhiva državne sigurnosti (ÁBTL), upravo je bojazan od kompromitacije razlog zbog kojeg se cijelo pitanje odgađalo punih 36 godina: objava će najvjerojatnije kompromitirati i pojedine aktivne političare.
Nedostatak otvaranja dosjea neposredno nakon tranzicije u Mađarskoj se nerijetko naziva “izvornim grijehom” postkomunističkog doba, jer je nekadašnjim elitama dopustio zadržavanje ključnih funkcija.
Najpoznatiji je takav slučaj premijer koji je Mađarsku uveo u EU, Péter Medgyessy, za kojeg je dnevni list Magyar Nemzet 2002. objavio da je djelovao kao časnik protuobavještajne službe pod šifrom D-209. Medgyessy je to potvrdio, uz tvrdnju da je tada branio nacionalne interese, te je ostao na svojoj funkciji.
Parlament je zakon usvojio sa 149 glasova za i 35 suzdržanih, bez ijednog glasa protiv. Velik dio zastupnika Orbánova Fidesza bio je suzdržan, a prijedlog su uz Tiszu poduprli i krajnje desni Mi Hazánk, dok se demokršćanska stranka KDNP podijelila.
Nakon glasovanja Magyar je na Facebooku prozvao Fidesz i upitao zbog čega njegovi zastupnici nisu dali potporu prijedlogu.
Fidesz se tijekom godina prikazivao kao antikomunistička stranka, no prema dosjeima se postavljao suzdržano. Predsjednik zastupničkog kluba Gergely Gulyás početkom 2024. ustvrdio je da karton o vrbovanju nije dokaz da je netko bio agent te da je dio spisa ukraden ili krivotvoren.
Povjesničar Krisztián Ungváry, jedan od najistaknutijih zagovornika otvaranja arhiva, tada mu je uzvratio kako ne postoji nijedan dokazani primjer krađe spisa, premda je dio njih uništen. Ungváry je upozorio i na nijansu koju bi javna objava mogla osvijetliti: “u komunističkoj diktaturi i dio počinitelja su žrtve”. To se, prema njegovim navodima, osobito tiče onih koje je služba uvukla u svoju mrežu i vrbovala ucjenama.
Cseh ovu odluku opisuje kao “povijesni korak” te ističe da Mađarska odlazi dalje od drugih zemalja istočnog bloka. Poljska ne dozvoljava slobodno pretraživanje, Njemačka je dosjeima Stasija prišla restriktivnije, a u Češkoj svi dosjei nisu dostupni na internetu.
Prema Csehovim riječima, nijedna država nije objavila dosjee doušnika u ovolikom opsegu, pa su društvene posljedice nepoznate. Nadodao je i da je najveći dio doušnika formalno vrbovan “na domoljubnoj osnovi”, ali da su u stvarnosti svi bili ucijenjeni ponečim.
Dio stručnjaka stoga ostaje oprezan. Pravnik Péter Hack podupire objavu imena nekadašnjih agenata, no suzdržaniji je kada je riječ o neograničenom objavljivanju i pretraživanju cjelovitih izvještaja. Naime, ti izvještaji ponovno izlažu i one o kojima se izvještavalo.
Tajna policija nije izbjegavala ni područje kulture. Doušnici su osamdesetih godina učestalo posjećivali koncerte budimpeštanske underground rock scene, koju su vlasti doživljavale kao potencijalno subverzivnu. Péter Müller Sziámi, koji je i danas kultno ime mađarske glazbe, s bendom Kontroll Csoport 1983. izvodio je pjesmu “Doušnici i provokatori”, a usred koncerta bend bi usmjeravao reflektore prema publici. “I vidjeli smo kako se tisuću ljudi vrti u krug, gledajući tko bi mogao biti doušnik”, kazao je 74-godišnji Müller za Reuters.
Policija mu je zabranjivala nastupe i saslušavala ga, a njegov punk bend URH iz 1980. dobio je ime po radiofrekvencijskom pojasu kojim se služila državna policija.
Unatoč tome, prema otvaranju dosjea ima podvojene osjećaje. Ne odgovara mu zamisao da se nakon toliko godina javno prozivaju osobe koje su preminule ili davno otišle dalje.
Finu granicu između krivnje i prisile oslikao je slučaj nobelovke Katalin Karikó, čiji je rad omogućio razvoj mRNA cjepiva protiv covida-19. Ona se pod pseudonimom “Zsolt Lengyel” našla na kartonu o vrbovanju socijalističke protuobavještajne službe. Karikó tvrdi da je potpis dala pod prijetnjom i da nije predala nijedno izvješće, a ravnatelj arhiva navodi da nema osnove sumnjati u to.
Zbog toga Cseh apelira na oprez. “Kao arhivist i povjesničar smatram da je donošenje presuda na temelju ovih podataka neprimjereno”. Dometnuo je da dosjei ipak mogu doprinijeti dubljem razumijevanju životnih priča i suočavanju društva s prošlošću, ne samo na razini pojedinca već i kao cjeline.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
