Laserski uređaji utvrđuju brzinu pomoću laserskih impulsa koji se odbijaju o vozilo. Prema propisima koji su na snazi u Srbiji, riječ je o mjerilima brzine koja se primjenjuju kao ručna, prijenosna ili stacionarna.
Radari postavljeni uz ceste mogu zabilježiti prebrzu vožnju i prije no što vozač uopće opazi policijsku kontrolu, ali ne postoji jedinstvena udaljenost koja bi vrijedila za svaki uređaj. Domaći domet ovisi o tipu radara, metodi mjerenja, uvjetima na prometnici te sposobnostima pojedinog uređaja, kako piše Večernji.ba.
Uobičajeni prijenosni radari tehnički su u stanju mjeriti brzinu i na razdaljini većoj od 500 metara. No u stvarnosti se mjerenje i bilježenje prekršaja najčešće provode na otprilike 150 do 300 metara, između ostaloga i zato da bi na snimci registarska oznaka vozila bila jasno vidljiva.
Ipak, takvo pravilo ne odnosi se na sve uređaje. Što se tiče uobičajenih fiksnih kamera koje se nalaze po gradovima, one vozače najčešće „snimaju“ na bitno manjoj udaljenosti, uglavnom od 10 do 100 metara prije samoga stupa.
Koliko daleko mogu mjeriti laserski radari?
Kada je riječ o uobičajenim prijenosnim uređajima, tehnički domet može prelaziti 500 metara. No to ne podrazumijeva da se svaki prekršaj snima baš s te razdaljine. Osim toga, valja imati na umu da policija u današnje vrijeme rabi i suvremene automatske sustave te takozvane „superradare“. Oni su u stanju samostalno, bez zaustavljanja prometnog policajca, zabilježiti nekoliko prometnih traka istodobno te vas fotografirati ne samo zbog brzine, nego i ako niste pričvrstili sigurnosni pojas ili ako razgovarate putem mobitela.
Može li vas radar zabilježiti nakon što ga prođete?
Da, to ovisi o uređaju i metodi mjerenja. Neki radari mogu izmjeriti brzinu vozila koja se od njih udaljavaju, a ne samo onih koja im dolaze u susret. Takva mogućnost predviđena je i propisima za pojedine vrste mjerenja.
Stoga nije pametno zaključiti da ste izbjegli snimanje samo zbog toga što ste prošli pokraj policijskog automobila ili kamere.
Kako djeluje mjerenje prosječne brzine?
Za razliku od uređaja koji brzinu bilježe u određenom trenutku, sustavi za prosječnu brzinu izračunavaju koliko je vremena vozilu bilo potrebno da prijeđe poznatu dionicu ceste.
Ako su poznati duljina dionice i vrijeme koje je proteklo između dviju kontrolnih točaka, brzina se dobiva dijeljenjem prijeđene udaljenosti s vremenom. Vozači nerijetko vjeruju da se takva brzina mjeri isključivo od jedne do druge naplatne postaje, no sustav u Srbiji služi se i takozvanim međusekcijama. To znači da vas kamere na autocesti mogu nadzirati na više točaka duž cijele rute. Na taj način sustav može ustanoviti je li prosječna brzina premašila dopuštenu, pa čak i ako vozač uspori neposredno pred kamerom, piše bizportal.rs.
Pravilnik o mjerilima brzine vozila u prometu propisuje vrste mjerila, metode mjerenja te uvjete njihova ovjeravanja. Taj propis prepoznaje radarska, laserska i senzorska mjerila, kao i stacionarno te pokretno mjerenje.
U propisu nije utvrđena jedinstvena univerzalna udaljenost na kojoj bi svi radari morali snimati. Tehničke su mogućnosti ovisne o pojedinom uređaju, a njegova primjena mora biti usklađena s odgovarajućim zahtjevima i uvjetima mjerenja.
Ne postoji jedna udaljenost koja vrijedi za sve radare
Uobičajeni prijenosni radari tehnički mogu mjeriti brzinu i na više od 500 metara, no snimanje prekršaja u stvarnosti se često odvija na oko 150 do 300 metara, dok vas gradske kamere bilježe izbliza. Fiksne kamere imaju drukčije značajke, a sustavi za prosječnu brzinu djeluju na temelju vremena provedenog na nadziranoj dionici koja može biti razdijeljena na nekoliko kraćih odsjeka.
Najbitnije je to da ne postoji pouzdano pravilo prema kojemu ste sigurni ako radar uočite tek na određenoj udaljenosti. Umjesto da se oslanjate na procjenu dometa, brzinu treba uskladiti s ograničenjem i uvjetima na cesti.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
