Knjiga “Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji”, autora fra Joze Zovke i dr. Ivice Šarca, donosi snažna i autentična svjedočanstva o širokobriješkim franjevcima ubijenima u veljači 1945. godine. Riječ je o djelu koje ne donosi samo povijesni prikaz tragičnih događaja, nego i osobna sjećanja učenika koji su bili đaci ubijenih profesora i odgojitelja.
Autori kroz knjigu otvaraju prostor istini o franjevcima koje je komunistički režim desetljećima pokušavao izbrisati iz kolektivnog pamćenja. U središtu su svjedočanstva onih koji su ih poznavali – mladih ljudi koje su poučavali, odgajali i pratili na njihovu životnom putu.
U uvodu knjige fra Jozo Zovko piše:
„Uvijek sam čeznuo saznati sve o našim širokobriješkim mučenicima. Živi svjedoci njihova stradanja bili su među nama. Osjećao sam neodoljivu potrebu susresti one koji su bili njihovi đaci, kojima su mučenici bili odgojitelji, vjeroučitelji. Ateistički režim nije dopuštao da ih se spomene. Unatoč strogoj zabrani, njihove smo ostatke prenijeli u crkvu i dostojno sahranili.“
Knjiga donosi i širi kontekst njihova života, rada i stradanja. Fra Zovko ističe važnost otkrivanja istine o „uzornom redovničkom životu, o vrhunskom intelektualnom znanju te o mučeničkoj smrti i neustrašivom držanju svećenika i redovnika“, koje su u veljači 1945. pobili i spalili partizani u samostanu u Širokom Brijegu u Hercegovini.
Posebno naglašava kako franjevci nisu bili tek pasivne žrtve ratnog vihora:
„Čast nam je pokazati naše mučenike kao uzore redovničkog života i velikane koji ne umiru. Oni nisu žrtve rata i ratne stihije. Oni su bili u mogućnosti izbora: ostaviti habit i živjeti. Ne, oni su odabrali svjedočiti za svoj habit, za svoje svećeništvo i redovništvo.“
Djelo je nastalo na temelju svjedočanstava prikupljenih na okruglim stolovima i simpozijima posvećenima stradanju širokobrijeških franjevaca. Upravo su njihovi bivši učenici, kao neposredni svjedoci, progovorili o profesorima koji su ih oblikovali znanjem, vjerom i osobnim primjerom.
Fra Zovko upozorava i na širi društveni kontekst:
„Ovo je vrijeme kada se zasjenjuju uzori i njihov život. Stoga je važno i potrebno uzeti ovu knjigu koja govori, poučava, nadahnjuje svakoga od nas.“
Podsjeća i na staru mudrost: „riječi potiču, a primjeri privlače“, naglašavajući kako su širokobriješki franjevci živjeli ideale koje su poučavali – u učionici, na oltaru i u svakodnevnom životu sa svojim narodom.
U završnim razmatranjima ističe:
„Ova je knjiga istinita. Ona govori o iskustvu ljudi koji nikad ne umiru i zato je uvijek suvremena. To je živa riječ o ljudima koji su spaljeni da se tako zatre spomen na njih. Taj plamen privlači sve nas. Ta žrtva govori i oduševljava čovjeka. To su ljudi koji su dali svoj život za svoju vjeru i svoj hrvatski narod.“
Dodaje i snažnu poruku o trajnosti njihova svjedočanstva:
„Naši su mučenici živi. Njihov grob je slavan, uvijek okićen cvijećem i molitvom. Njihov život i mučenička smrt jesu naše neprocjenjivo bogatstvo.“
Nakladnici knjige su Hercegovačka franjevačka provincija, Franjevačka knjižnica Mostar i RECIPE, a vijest o izdanju prenosi Vjerujem.hr.
“Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji” tako postaje više od povijesnog zapisa – ona je, kako poručuju autori, trajni podsjetnik na vjeru, hrabrost i dostojanstvo onih koji su ostali vjerni svome pozivu do kraja.
Posušje.info (Foto: Zoran Grizelj/Pixsell)
Koliko su Fratri upucali osloboritelja Širokog kroz prozore samostana?