Josip Jelinić, poznat po tome što je s križem pješačio 1000 kilometara za pomirenje naroda u Bosni i Hercegovini, suočio se s velikim životnim izazovom. Prije mjesec dana otkriven mu je tumor na glavi. Vijest je došla naglo i teško. Nakon niza smetnji vida, zamućenog pogleda i dvostrukih slika, završio je u bolnici, gdje je čuo dijagnozu: dobroćudni tumor.
“Bio je to šok. Zagrlio sam svoju zaručnicu i počeli smo plakati. Želio bih još živjeti jer volim život, ali prvo se trebam suočiti s ovim izazovom,” priznaje Josip.
Unatoč teškoj situaciji, Josip je pronašao snagu u vjeri. U bolesničkoj sobi, okružen drugim pacijentima, odlučio je svoj križ nositi drukčije, ne gledajući samo na vlastitu bolest, već i na ljude oko sebe. “Pokraj mene ležao je jedan Josip koji je čitao o Padre Piu. Pitao sam ga: ‘Hoćemo moliti krunicu?’ On je rekao: ‘Može!’ Ubrzo su nam se pridružila još dvojica starijih pacijenata. Na kraju smo sva četvorica zajedno molili, a sestre su ušle i zatekle nas u molitvi,” svjedoči Josip.
Humor ga nije napustio ni u trenucima liječenja. Nakon sat i pol zračenja u Zagrebu, u šali je pitao doktora: “Doktore, jeste li mi sasušili tumor?” pa sam sebi dobacio: “Josipe, šuti, nije to pršut.”
Čak i u “bubnju” za zračenje Josip je pronašao trenutke radosti i vjere. Kada mu je sestra ponudila da upali glazbu, bez razmišljanja je odabrao pjesme duhovne skupine Božja pobjeda. “Vjerujte mi, nakon koncerta Progledaj srcem u Maksimiru, ovaj koncert u bubnju za zračenje bio mi je drugi najdraži,”.
Operacija je uspješno obavljena, tumor ostaje u glavi, ali, kako ističu liječnici, nije životno opasan. Josip zahvaljuje svima na molitvama i podršci, iako zbog potrebe za mirom ne može odgovarati na sve poruke.
“Kad sam sve predao Bogu, strah je nestao iz moga srca. Sada želim živjeti, voljeti svoju obitelj, svoj narod i svjedočiti Božju ljubav,” poručuje Josip.
I dodaje kroz šalu: “Bar mi sad nitko ne može reći da nemam ništa u glavi.”
