Istraživanja pokazuju da trauma iz djetinjstva može ostaviti dugotrajne posljedice na razvoj mozga i pridonijeti problemima poput anksioznosti, depresije, napada panike i PTSP-a, jer tijelo, emocije i um pamte rana iskustva.
Ipak, mnogi ljudi koji su odrastali u teškim okolnostima uspjeli su se oporaviti i izgraditi ispunjen život. Ključ leži u učenju određenih vještina preživljavanja koje pomažu u jačanju samopoštovanja, stvaranju zdravih odnosa i pronalaženju smisla.
Naučili su vjerovati i otvoriti se drugima
Ljudi koji su doživjeli traumu često troše mnogo energije na preživljavanje, što može otežati otvaranje prema drugima u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da trauma prije desete godine povećava rizik od kronične izolacije.
Osobe koje su se oporavile naučile su graditi bliske odnose s malim krugom pouzdanih ljudi i postupno obnavljati osjećaj vlastite vrijednosti.
Prioritet sebi – fizički i emocionalno
Trauma često dovodi do zanemarivanja vlastitih potreba, bilo zbog osjećaja nedostatka zasluge za brigu ili nesvjesnog povlačenja. Studija u European Journal of Psychotraumatology pokazala je da trauma dugoročno utječe na emocionalno i fizičko zdravlje, uključujući stres, probleme sa spavanjem i slabije emocionalno stanje.
S druge strane, oni koji ulažu u san, prehranu i emocionalnu obradu imaju znatno bolje zdravstvene ishode.
Oslobađanje od obrambenih mehanizama
Rana trauma često razvija disfunkcionalne obrambene mehanizme koji su nekada pomagali u preživljavanju, ali u odrasloj dobi mogu narušavati odnose i svakodnevno funkcioniranje. Studija iz 2025. ističe da je prepoznavanje tih obrazaca ključno za oporavak.
Hrabrost da se krene naprijed
Nakon prepoznavanja vlastitih obrazaca, sljedeći korak je svjesno biranje drugačijeg ponašanja. Studija iz 2023. definira hrabrost kao djelovanje unatoč strahu te ističe da takav pristup može smanjiti stres kod osoba koje se oporavljaju od traume.
Učenje traženja pomoći
Jedan od najvažnijih načina za smanjenje srama i osjećaja izolacije jest pripadnost bliskoj zajednici koja pruža podršku, piše Index. Ljudi koji su se uspješno nosili s traumom naučili su tražiti pomoć i osloniti se na druge, svjesni da nitko ne može sam prepoznati vlastite slijepe točke.
Bliski odnosi i uzajamna podrška pokazali su se jednim od najučinkovitijih načina za zacjeljivanje emocionalnih rana iz djetinjstva.
Posušje.info
