Gotovo svatko se barem jednom susreo s aplikacijom koja odmah nakon instalacije ili prvog pokretanja traži pristup kameri, mikrofonu, kontaktima, lokaciji ili memoriji – ponekad sve odjednom. Takvi zahtjevi mogu izazvati nelagodu, ali malo tko zna što se zapravo događa u pozadini i zašto aplikacije traže te dozvole.
Dozvole su način na koji operativni sustavi, poput Androida i iOS-a, kontroliraju što aplikacija smije raditi na uređaju. Bez odgovarajuće dozvole, aplikacija ne može pristupiti osjetljivim dijelovima sustava.
U idealnom svijetu, aplikacija bi trebala dobiti samo onoliko pristupa koliko joj je stvarno potrebno za funkcionalnost. U praksi, situacija je često drugačija. Razlozi su različiti:
- Praktičnost za programere: lakše je tražiti širok pristup odmah, nego postupno tražiti dozvole za svaku funkciju.
- Podaci za oglašavanje i analitiku: informacije o lokaciji, kontaktima i navikama korištenja izuzetno su vrijedne za oglašivače.
- Uvjetovan rad aplikacije: neke aplikacije jednostavno neće raditi ako im ne odobrite sve dozvole, iako bi tehnički mogle funkcionirati i s manjim pristupom.
Neke dozvole su logične: navigacijske aplikacije trebaju pristup lokaciji, aplikacije za videopozive traže mikrofon i kameru. Problem nastaje kada jednostavna igra traži mikrofon ili aplikacija za baterijsku lampu zahtijeva pristup kontaktima. U tim slučajevima dozvole služe prvenstveno za praćenje korisnika ili dijeljenje podataka s trećim stranama.
Dobre vijesti dolaze s modernim operativnim sustavima – oni omogućuju veću kontrolu: dozvole možete odobriti samo dok koristite aplikaciju ili ih naknadno povući. Ipak, odgovornost ostaje na korisniku.
Aplikacija koja traži sve moguće dozvole ne mora biti zlonamjerna, ali jasno pokazuje da prikuplja više podataka nego što je nužno. Često je to stvarna cijena „besplatnih“ aplikacija – ako ih ne plaćate novcem, plaćate ih svojim podacima. Dozvole su u digitalnom svijetu valuta povjerenja i ne bi ih trebalo dijeliti olako, prenosi Raport.
Posušje.info
