Mnogi vjeruju da policija neprestano nadzire što građani pretražuju na internetu. No, stvarnost je ipak nešto složenija. U Hrvatskoj, kao i u drugim demokratskim državama, za nadzor nečije komunikacije ili internetskog prometa potreban je sudski nalog, a on se izdaje isključivo ako postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela.
Drugim riječima, policija ne prati “uživo” što svaki pojedinac upisuje u tražilicu. Ipak, to ne znači da su rizične ili ilegalne pretrage nevidljive. Digitalni tragovi ostaju zabilježeni i mogu postati dokaz u slučaju pokretanja istrage zbog drugih sumnjivih aktivnosti. U određenim situacijama upravo takve pretrage mogu biti povod za pokretanje postupka, često u suradnji s međunarodnim agencijama.
Najstrože nadzirano područje
Apsolutno najosjetljivija i najstrože kontrolirana kategorija odnosi se na dječju pornografiju i svaki oblik seksualnog iskorištavanja djece. Hrvatska policija u tom segmentu blisko surađuje s Europolom i Interpolom, koristeći sofisticirane sustave za prepoznavanje ključnih riječi i digitalnih otisaka (hash-vrijednosti) ilegalnih sadržaja.
Prema Kaznenom zakonu, već samo posjedovanje ili pristupanje takvim materijalima, a posebno njihovo dijeljenje, kažnjivo je višegodišnjim zatvorom. Algoritmi internetskih divova poput Googlea automatski detektiraju sumnjive obrasce pretraživanja i mogu obavijestiti međunarodne centre za borbu protiv kibernetičkog kriminala, koji potom informacije prosljeđuju nadležnim tijelima, uključujući hrvatski MUP, prenosi Večernji list.
Terorizam i izrada oružja
Druga iznimno rizična skupina pretraga odnosi se na terorizam, radikalizaciju i izradu oružja ili eksplozivnih naprava. Upiti poput “kako napraviti bombu kod kuće” ili pretraživanja sadržaja povezanih s ekstremističkim organizacijama mogu aktivirati alarme Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i drugih sigurnosnih službi.
Sustavi prate digitalne obrasce koji mogu upućivati na radikalizaciju ili pripremu terorističkih aktivnosti. Slično vrijedi i za govor mržnje – zakon sankcionira javno poticanje na nasilje i mržnju prema pojedincima ili skupinama na temelju rase, vjere, nacionalnosti i drugih obilježja, a takve internetske aktivnosti mogu postati dio dokaznog postupka.
Dark Web, oružje i hakiranje
Iako Google ne indeksira tzv. Dark Web, pretrage vezane uz ilegalnu trgovinu – primjerice kupnju oružja ili droge – mogu korisnika dovesti pod povećalo policijskih odjela za kibernetički kriminal. Isto se odnosi i na alate za hakiranje, izradu phishing stranica ili organiziranje DDoS napada.
Traženje uputa za napade na računalne sustave može se tumačiti kao pripremna radnja za počinjenje kaznenog djela, osobito ako se poveže s konkretnim aktivnostima.
Piratstvo i međunarodne akcije
Mnogi korisnici smatraju da je preuzimanje filmova, serija ili sportskih prijenosa sitan prekršaj. No međunarodne akcije pokazuju da iza velikih piratskih mreža stoje organizirane kriminalne skupine s golemim prihodima.
Jedna od takvih operacija, provedena u suradnji Eurojusta i Europola, razbila je ilegalnu streaming mrežu s više od 22 milijuna korisnika diljem svijeta i procijenjenom mjesečnom zaradom većom od 250 milijuna eura. U sklopu te akcije uhićeno je i jedanaest osumnjičenika na području Hrvatske.
Iako je malo vjerojatno da će pojedinac biti procesuiran zbog jednog preuzetog filma, korištenje takvih servisa ostavlja digitalni trag koji može postati relevantan u širim istragama.
Opasnost od prijevara
Postoje i pretrage koje nisu kazneno djelo, ali vas mogu učiniti metom prevaranata. Upiti poput “besplatni krediti bez provjere” ili “brza zarada online” često vode na lažne stranice osmišljene za krađu osobnih i financijskih podataka.
Prevaranti koriste tehniku tzv. SEO trovanja kako bi se njihove stranice pojavile visoko u rezultatima pretrage. Posebno je rizično tražiti telefonske brojeve banaka ili institucija putem tražilice, jer lažne stranice mogu prikazivati pogrešne kontakte s ciljem izvlačenja osjetljivih podataka.
Stručnjaci savjetuju da se takve informacije uvijek provjeravaju isključivo putem službenih internetskih stranica i aplikacija, a ne kroz općenitu Google pretragu.
Zaključno, iako policija ne nadzire svakodnevne internetske aktivnosti građana bez sudskog naloga, internet nije prostor potpune anonimnosti. Digitalni tragovi postoje – a u određenim situacijama mogu imati vrlo konkretne posljedice.
Posušje.info
