Službeni program pod nazivom “U spomen žrtvama hrvatskog naroda na Kupresu (1992.-2025.)” započeo je jučer, kada su položeni vijenci i zapaljene svijeće na spomen obilježjima Suho Polje, Kupreško polje i i na spomen obilježju Vukovarcima. Danas je protokol počeo memorijalnim maratonom na relaciji Tomislavgrad-Šujica-Kupres. U 10:15 sati vijence će položiti i svijeće zapaliti brojna izaslanstva braniteljskih udruga, predstavnici hrvatskih političkih stranaka, općinskih, županijskih i državnih vlasti te gradova prijatelja Kupresa.
Središnji vjerski dio programa održat će se u 11 sati u crkvi Svete Obitelji u Kupresu, gdje će se služiti sveta misa sa zajedničkim opijelom za sve poginule i sahranjene na Kupreškoj visoravni. Nakon mise, vijenci će biti položeni na križ na groblju ispred crkve.
I ove godine Udruge iz Posušja, kao i predstavnici vlasti općine Posušje ali i naši srednjoškolci otišli su na Kupres, gdje će dostojanstveno popratiti ovu obljetnicu.
Dana 3. travnja 1992. počela je poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500, naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Nakon 7 dana borbe i otpora, nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine. Kupres je bio okupiran sve do provedbe operacije “Cincar” koja je trajala od 1. do 3. studenog, a u kojoj su udruženim snagama HVO-a i Armije BiH oslobođeni veći dijelovi Kupreške visoravni.
Na ovaj datum se prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskog agresora 1992. godine. Od toga broja čak je 13 branitelja iz Posušja ostavilo živote na Kupresu. Četvero njih do danas nije pronađeno. U konačnici je 13 stradalih, odnosno 9 poginulih i 4 nestala branitelja iz općine Posušje, a imali smo i više zarobljenih koji su većinom završili u kninskim zatvorima i prošli velike torture mučenja i maltretiranja, kao i više ranjenih i ozlijeđenih.
Iz Posušja su u bitki za Kupres poginuli: Damir Martić, Nediljko Vranjković Zele, Mate Bašić, Jure Čutura, Petar Širić, Željko Čutura, Branko Kovač, Tomislav Čamber i Mate Bešlić (Adama).
Imamo nažalost još četvero branitelja koji nisu pronađeni. To su: Zvonimir Bašić, Mate Bešlić, Slobodan Bešlić (Ivana) i Robert Maras. Također, značajan je i podatak da se tih dana na Kupresu smjenjivalo čak 700 branitelja iz Posušja.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna neka im svjetli !
Počivajte u miru Božjem 🙏
Veliko poštovanje i da se ne zaboravi…
Počivali u miru Božijem!🙏🕯️
Vječno im hvala!
Počivali u miru Božijem!🙏🕯️
Sve se moglo drugačije ali nije politika tako htjela kada se ušlo u kupres počelo se krast sve živo i neživo i danas se ore sa srbski traktorima i rezana i alatom iz garaže sve se kralo pršuti a četnici su se pregrupirali i napali iznenada blic krik razrađeno i na našu žalost iznenadili su to jadnu vojsku koja je bila slabo naoružana i slabo zapovijedništvo tojest žrtvovano to jadne mlađarijo koja čak nije znala ni pucat košto kaže ekipa studenata koja došla iz zg nisu znali metka ispaliti ali na dušu svizim a pokoj vječni mladićima i vječna slava
Bio sam taj student. Cijeli rat prosao. Tek nakon rata se u Zg vratio. Istina je da je Kupres bio takticki potez da se rasterete napadi na Zadarsko zaleđe. Zrtvovani su tivoti radi interesa Hrvatske i to nebi bilo sporno da kasnijom politikom nismo ostavljeni od nje kao odbaceno dijete od macehe. Nisu tu uzalud izgubljeni zivoti na Kupresu. Vijela srednja Bosna se nadala nekoj autonomiji. Ostvljeni smo. Radi cega? Radi prevlake, istocne Slavonije, Knina… sve tu zajedno ne zivi i petina hrvata naspram podrucja HercegBosne. Izgleda da je to zauvijek izgubljeno a ono sto je Hrvatska dobila avnojevskim granicama nije nista dobila. Dobola je mrtve gradove bez zivota i hrvata. Srbi ce to opet naseliti. Takoder treba naglasiti da uzimanje jugozapadnog dijela Bosne kao tampon zona za Hrvatsku je sulud cin. Tamo nikad nece zivjeti hrvati. A Posavinu smo migli dobiti u zamjenu za to. Srednju Bosnu povezati. Hrvatski Kraljevski gradovi u Bosni su zauvijek izgubljeni. Srce Hrvatske umire u iseljavanju hrvata. Srce Hrvatske ostaje zapisano samo u knjigama koje ponovno neki cudni ljudi mjenjaju i ptisvajaju. Od Kralja Tvrtka, glagoljice, ljiljana, crkava…
Zalosno al istinito.
Bosna povijesno čitava pripada Hrvatskoj. nisam ustaša ako tako zborim.