Ranko Marinković rođen je 22. veljače 1913. u Komiži na otoku Visu, a preminuo 28. siječnja 2001. u Zagrebu, gdje je i pokopan. Smatra se jednim od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, posebno po doprinosu modernoj drami i romanu.
Obrazovanje i rani počeci
Osnovnu školu završio je na Visu, gimnaziju pohađao u Splitu i Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je romanistiku 1935. Već tijekom studija aktivno je sudjelovao u književnom i kazališnom životu, surađujući s časopisima i kazalištima.
Na književnu scenu snažno je stupio krajem 1930-ih dramskim djelom “Albatros” (1939.), koje je odmah prepoznato kao modernističko djelo, obilježeno ironijom, groteskom i propitivanjem društvenih normi.
Ratna iskustva i život u izbjeglištvu
Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je interniran u talijanski logor Ferramonte, a kasnije boravio u Bariju i u zbjegu El Shatt u Egiptu. Tamo je sudjelovao u kulturnom životu hrvatskih izbjeglica, a ratna iskustva snažno su oblikovala njegovu kasniju književnost, posebno tematiziranje nasilja, apsurda i krize identiteta, piše Index.
Poslijeratno stvaralaštvo i ključna djela
Po povratku u Zagreb, Marinković je obnašao važne kulturne i pedagoške dužnosti. Bio je ravnatelj Drame HNK-a (1946–1950.) i profesor na Akademiji dramske umjetnosti do umirovljenja 1983.
Najveći dio njegovog opusa nastaje u poslijeratnom razdoblju. Zbirka pripovijedaka “Ruke” (1953.) učvrstila je njegov status vodećeg prozaika. Drama “Glorija” (1955.) jedno je od njegovih najizvođenijih djela, a vrhunac stvaralaštva predstavlja roman “Kiklop” (1965.), koji se smatra ključnim djelom hrvatske moderne književnosti i detaljno prikazuje duhovno stanje zagrebačke inteligencije uoči Drugoga svjetskog rata, prenosi Index.
Stil i značaj
Marinkovićev stil karakteriziraju slojevita simbolika, filozofska dubina, jezična virtuoznost te ironija i parodija. U svojim djelima propituje odnos pojedinca i društva, ulogu intelektualca, strah, slobodu i moralnu odgovornost.
Za životno djelo dobio je Nagradu Vladimir Nazor, a 1983. postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Aktivno je sudjelovao i u javnom životu Hrvatske početkom 1990-ih, no književni značaj ostao je neupitan.
Ranko Marinković ostavio je trajno nasljeđe u hrvatskoj književnosti, a njegova djela, posebno “Kiklop”, i danas su nezaobilazni dio školskih i sveučilišnih programa.
Posušje.info
