Marijana Pavlović iz Bosne i Hercegovine probila je stereotipe i pronašla svoj poziv za volanom autobusa. Nakon što su joj dosadili poslovi modela i uredske službenice, odlučila je sjesti za volan minibusa, a uskoro i velikog autobusa dugog 12 metara i teškog 15 tona.
“Kolege su me tada nagovarale da položim vozački ispit za autobus, jer su vidjeli koliko volim voziti”, prisjeća se Marijana kroz smijeh, dodajući da je odluka bila potpuno ispravna.
Vožnja autobusa, kako kaže, nije joj strana – još kao dijete često je boravila u kamionu jer joj je otac bio vozač.
“Volan me fascinirao još tada”, priznaje.
Danas Marijana pet dana u tjednu prevozi djecu i odrasle kroz okrug Nojnkirhen u Donjoj Austriji. Tijekom školske godine može prevesti i do 80 djece, svjesna velike odgovornosti koju posao nosi.
“Obožavam voziti autobus. To je jedini posao zbog kojeg se ujutro budim s veseljem.”
Vozački ispit za autobus položila je prije sedam godina, iz prvog pokušaja, i bila je jedina žena na tečaju, ali i prva žena vozačica u tvrtki Retter Linien u Nojnkirhenu.
Privatno vozi Fiat 600, automobil koji, kako se šali, “gotovo može parkirati unutar autobusa”.
Tvrtka Retter Linien zapošljava 63 muškarca i šest žena kao vozače autobusa, a direktorica tvrtke, Birgit Kropfreiter, također je žena.
“Posebno se žene i djeca često osjećaju sigurnije kada autobus vozi žena. Osim toga, žene su često bolje u multitaskingu, fleksibilnije su i imaju dobar osjećaj za putnike”, kaže Kropfreiter.
Radni dan Marijani ponekad počinje već u 4:30 ujutro. Iako nikada nije imala prometnu nesreću, jedan dio posla zna biti posebno zahtjevan – stavljanje lanaca na kotače, što može potrajati i do 40 minuta.
“Često je dovoljan samo osmijeh”, objašnjava Pavlović, dodajući da zna izaći na kraj i s nervoznim putnicima.
Posušje.info
