Prošlog tjedna saudijski ministar vanjskih poslova, princ Faisal bin Farhan, sastao se sa svojim egipatskim kolegom Badrom Abdelattyjem na marginama Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, priopćilo je saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova. Službeno se razgovaralo o „nizu pitanja od obostranog interesa“, no diplomatski izvori sugeriraju da su na stolu bile i znatno ozbiljnije teme.
Naime, obje zemlje već su prihvatile poziv američkog predsjednika Donalda Trumpa za sudjelovanje u njegovu Odboru za mir, ali prema navodima više medija, razgovori su se dotaknuli i mogućeg novog obrambenog pakta između Rijada i Kaira.
Istodobno se doznaje da bi somalijski predsjednik Hassan Sheikh Mohamud uskoro mogao doputovati u Saudijsku Arabiju kako bi potpisao obrambeni sporazum s tom zemljom. Uključi li se i Somalija u potencijalni sporazum Saudijske Arabije i Egipta, trilateralni savez znatno bi ojačao njihov utjecaj na afričkoj strani strateški iznimno važnog tjesnaca Bab el-Mandeb, koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i Indijskim oceanom, piše Deutsche Welle.
Ideja „islamskog NATO-a“
Bloomberg je nedavno izvijestio i da Turska pokazuje sve veći interes za pridruživanje postojećem „Sporazumu o strateškoj međusobnoj obrani“ između Saudijske Arabije i Pakistana, potpisanom u rujnu prošle godine.
Takav bi trilateralni pakt, koji pojedini analitičari nazivaju „islamskim NATO-om“, spojio pakistanske nuklearne kapacitete, saudijski financijski potencijal i tursku vojnu snagu. „Ovo ne bi bio simboličan blok“, napisao je u siječnju za The Times of Israel Sergio Restelli, talijanski politički savjetnik i geopolitički analitičar.
„Ujedinio bi nuklearne sposobnosti, kontrolu nad strateškim plovnim putovima, ekspedicijske snage i ideološki utjecaj“, naveo je Restelli, ističući da bi takva sigurnosna osovina, koja bi se protezala od istočnog Mediterana preko Crvenog mora do Indijskog oceana, bila bez presedana u svijetu država s muslimanskom većinom te bi ozbiljno dovela u pitanje postojeću regionalnu ravnotežu.
Povlačenje američkog sigurnosnog kišobrana
No prema Samiju Hamdiju, glavnom direktoru londonske tvrtke The International Interest, ključni motiv Saudijske Arabije za sklapanje novih obrambenih sporazuma leži u rastućem osjećaju nesigurnosti.
„U regiji se sve više širi uvjerenje da se na Sjedinjene Države više ne može u potpunosti računati kada je riječ o sigurnosti“, rekao je Hamdi za DW. Kao primjere naveo je napade Hutija na saudijska naftna postrojenja 2019. godine, na koje Washington nije snažno reagirao, kao i izraelski napad na političko vodstvo Hamasa u Dohi u rujnu 2025. godine.
Rastuće napetosti u Zaljevu
Paralelno s tim, odnosi između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata sve su napetiji zbog suprotstavljenih interesa u Sudanu i Jemenu. U prosincu je Rijad izveo zračne napade na vojni kamp Južnog prijelaznog vijeća u Jemenu, koje podržava UAE.
Saudijska Arabija navodno je nedavno ponudila i pakistansko-sudanski ugovor o naoružanju sudanskoj vojsci, koja se bori protiv paravojnih snaga Rapid Support Forces, za koje se tvrdi da ih podupire Abu Dhabi – što su Emirati odbacili.
U međuvremenu, UAE je potpisao sveobuhvatni sporazum s Indijom, koji New Delhi čini najvećim kupcem ukapljenog prirodnog plina iz Emirata, ali i ključnim partnerom u nuklearnoj suradnji. „To nije samo vojni, već i snažan politički signal“, smatra Hamdi.
Oprez među analitičarima
Unatoč vidljivim razlikama, stručnjakinja za Zaljev Cinzia Bianco iz Europskog vijeća za vanjske odnose upozorava da je prerano govoriti o ozbiljnom razdoru između Rijada i Abu Dhabija. „I Saudijska Arabija i UAE sudjeluju u Trumpovu Odboru za mir“, ističe, dodajući da su regionalne veze i dalje snažno isprepletene.
Hamdi zaključuje da se pojam „islamskog NATO-a“ često prenapuhuje. „Postoje duboke ideološke razlike i različiti interesi“, rekao je, dodavši da se u srži ovih sporazuma ipak nalazi transfer tehnologije i nastojanje država da postignu veću stratešku autonomiju, prevodi Index.
Posušje.info
