Mnogi roditelji žele da njihova djeca uvijek budu sretna, no stručnjakinja za odgoj Mia Von Scha tvrdi da je stalna težnja sreći zapravo znak lošeg roditeljstva. Umjesto toga, djeci treba dopustiti da iskuse i izraze čitav spektar emocija, piše YourTango.
Realnost ispred prisilne sreće
“Ne želim da moja djeca budu sretna cijelo vrijeme. Želim da budu realna. Stvarni ljudi svakodnevno proživljavaju razne emocije,” kaže Von Scha. Dodaje da emocionalna kompetencija podrazumijeva sposobnost regulacije svih osjećaja, ne samo onih ugodnih.
Stručnjakinja naglašava: “Želim da se moja djeca uz mene osjećaju dovoljno sigurno da mogu plakati, vrištati, žaliti se i iskreno izraziti sve što osjećaju. Emocije koje se izraze ne zadržavaju se dugo, dok potisnute emocije mogu ostati doživotno.”
Opasnost “prisilne sreće”
Poticanje isključive sreće šalje djeci poruku da će njihova nesreća utjecati na roditeljsku sreću. “Navodimo ih da vjeruju kako ne mogu pokazati stvarne osjećaje bez da brinu o nama,” upozorava Von Scha. Takav pristup može dovesti do fantazijskog pogleda na život gdje je sve uvijek lagano i sretno, što, kako tvrdi, može biti temelj depresije.
Prihvaćanje boli kao ključ zdravlja
Istraživanja pokazuju da oni koji dopuštaju sebi osjetiti negativne emocije, bez samokažnjavanja, imaju bolje mentalno zdravlje. Dopustiti djeci da prožive sve emocije pomaže im u učenju, rastu i razvijanju autentičnih odnosa.
“Trajno sretna djeca su ona koja su potisnula velik dio svoje ljudskosti. Ja to ne želim za svoju djecu,” zaključuje Von Scha.
Posušje.info
