Iako se često predstavlja kao alat koji bi ljudima trebao olakšati život, napredna tehnologija u praksi sve češće donosi suprotan učinak. Umjesto rasterećenja, mnoge stavlja u sustav stalne produktivnosti, preciznog planiranja i nadzora, u kojem se svaki korak može mjeriti, analizirati i ocjenjivati. Posljedica je sve manji osjećaj slobode i opuštenosti.
Granica između poslovnog i privatnog života gotovo je nestala. Tehnologija omogućava stalnu povezanost s poslom – e-mailovi, poruke i obavijesti prate ljude i nakon radnog vremena. Odlazak iz ureda više ne znači i kraj radnog dana, a osjećaj da se mora biti dostupan u svakom trenutku stvara trajni pritisak i unutarnju napetost.
Dodatni problem predstavlja sveprisutno praćenje radne učinkovitosti putem algoritama i digitalnih alata. Radni učinak se kvantificira, uspoređuje i nadzire, a svaka pogreška ili odstupanje lako se uočava. Takav sustav tjera ljude da rade više nego ikad, često bez prostora za spontanost, što povećava stres, iscrpljenost i kronični umor.
Globalna povezanost i konkurencija dodatno pojačavaju osjećaj nesigurnosti. U umreženom svijetu nestabilnost jednog dijela sustava brzo se prelijeva na druge, pa se stvara dojam da ništa nije dugoročno sigurno ni predvidljivo. Taj osjećaj nesigurnosti ne pogađa samo pojedince, već i čitave zajednice.
Pritisak počinje već u ranoj dobi, kroz obrazovni sustav i društvena očekivanja. Ono što je nekada smatrano uspjehom danas je tek minimum. Djeca i odrasli ulažu sve više vremena i energije u obrazovanje i usavršavanje, ali često bez jasne ili proporcionalne nagrade, što dodatno produbljuje osjećaj tjeskobe i neizvjesnosti.
Suvremeni gradovi dodatno pojačavaju taj dojam. Životni prostori, promet, radna mjesta, društveni odnosi, pa čak i prehrana, sve su češće organizirani prema logici učinkovitosti, a ne dobrobiti pojedinca. Takvo okruženje kod mnogih stvara osjećaj ograničenosti i psihološkog pritiska, nalik životu u strogo kontroliranom sustavu.
Internet i mobilne aplikacije u potpunosti su uklonili granicu između rada i odmora. Algoritmi bilježe rezultate, korake i navike, stavljajući ljude u stalni ciklus mjerenja i uspoređivanja, što dugoročno povećava mentalni zamor i osjećaj iscrpljenosti.
Ako se tehnološki razvoj nastavi usmjeravati isključivo prema učinkovitosti i proizvodnji, dok sreća, mentalno zdravlje i slobodno vrijeme ostanu u drugom planu, psihološki umor i tjeskoba mogli bi postati trajno stanje, a ne iznimka. Takav trend dugoročno utječe na kvalitetu života, društvene odnose i stabilnost zajednica, piše Pcekspert.
Posušje.info
