Negativna iskustva iz djetinjstva često nas prate i u odrasloj dobi, čak i kada ih ne možemo jasno imenovati. Ona se mogu očitovati kroz osjećaj trajne žrtve, povlačenje, pasivno-agresivno ponašanje ili kroz stvaranje dojma da smo stalno sretni. Takve rane snažno utječu i na odnose koje gradimo kasnije u životu, posebno na stil privrženosti.
Trauma iz ranih godina oblikuje način na koji se vežemo za druge, a stabilno i emocionalno dostupno okruženje u djetinjstvu najčešće vodi prema sigurnoj privrženosti. Kad odrasli osjećaju zbunjenost ili gubitak smjera, to često ima korijen u sljedećim iskustvima iz djetinjstva.
1. Emocionalno nedostupni skrbnici – izbjegavajući stil privrženosti
Ako skrbnici ne odgovaraju na djetetove potrebe, može se razviti izbjegavajući stil privrženosti. Odrasle osobe s ovim stilom često drže partnere na emocionalnoj distanci, skrivaju osjećaje i zatvaraju se kada drugi pokažu emocije, iako istodobno duboko žele bliskost.
Studija objavljena u časopisu Child Abuse & Neglect, koja je pratila 650 osoba od djetinjstva do kasnih tridesetih, pokazala je da zanemarena djeca češće razvijaju izbjegavajući stil privrženosti. Istraživanje je također zabilježilo višu razinu depresije i anksioznosti te niže samopouzdanje desetljećima kasnije, piše YourTango.
2. Trajno zanemarivanje – dezorganizirani stil privrženosti
Djeca koja doživljavaju trajno zanemarivanje, osobito od osoba koje bi ih trebale štititi, mogu razviti bojažljivo-izbjegavajući ili dezorganizirani stil privrženosti. Takve osobe istodobno strahuju od bliskosti i od samoće, teško vjeruju drugima i boje se odbacivanja.
Psihoterapeutkinja Marni Feuerman ističe da nedosljedna rana briga može dovesti do nesigurne privrženosti u kojoj osoba žudi za bliskošću, ali je se istodobno boji.
3. Nedosljedna briga – anksiozno-preokupirani stil privrženosti
Kada su skrbnici ponekad brižni, a ponekad hladni ili odsutni, razvija se nesigurno-ambivalentni ili anksiozno-preokupirani stil privrženosti. Odrasle osobe s ovim stilom često snažno traže bliskost i stalno prate promjene u odnosu, ponekad do razine pretjerane sumnjičavosti.
Takvi ljudi mogu imati nisko samopouzdanje i izražene promjene raspoloženja. Psiholozi primjećuju da djeca koja odrastaju uz nedosljednu roditeljsku prisutnost nikada ne razviju osjećaj sigurnosti da će voljena osoba ostati, zbog čega u odraslim vezama često očekuju napuštanje.
Posušje.info
