Napuljska pizza nije samo omiljena delicija, već i važan dio talijanskog identiteta. Njezin način pripreme, poznat kao arte del pizzaiuolo napoletano, 2017. godine uvršten je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, što uključuje znanje, tehnike i tradiciju koje se u Napulju prenose generacijama.
Stroga pravila tijesta i sastojaka
Prema pravilima Associazione Verace Pizza Napoletana (AVPN), tijesto se priprema od pšeničnog brašna tipa “00”, vode, soli i svježeg kvasca, bez ulja i šećera. Fermentacija traje 8 do 24 sata, što tijestu daje elastičnost, lakoću i probavljivost. Tijesto se razvlači isključivo rukama, čime se zadržava zrak u rubovima i dobiva karakterističan mekani, napuhani rub – cornicione. Promjer pizze ne smije prelaziti 35 cm, a sredina mora ostati tanka i savitljiva.
Tradicionalni nadjevi
Dvije osnovne varijante su Marinara (rajčica, češnjak, origano, maslinovo ulje) i Margherita (rajčica, mozzarella, svježi bosiljak, maslinovo ulje). Za rajčicu se koristi pelat sorte San Marzano, a mozzarella može biti fior di latte ili mozzarella di bufala. Svaki sastojak ima svoj standard i porijeklo, jer preciznost je ključ napuljske tradicije.
Peć na drva i ritual pripreme
Pizza se peče u peći na drva na temperaturi od 430 do 480 °C, svega 60 do 90 sekundi, što omogućuje brzo dizanje tijesta, tamne mjehuriće na rubovima i sočnu sredinu. Talijani inzistiraju na detaljima, jer pizza nije samo brza hrana – ona je simbol grada, obiteljske tradicije i lokalnog ponosa. Dodavanje vrhnja, ananasa ili previše sastojaka smatra se udaljavanjem od izvornog duha jednostavnosti i ravnoteže.
Kombinacija strogih pravila i snažnog kulturnog identiteta čini napuljsku pizzu posebnom: iza naizgled jednostavnog jela stoji stoljeće tradicije, zanatskog znanja i gotovo ritualnog poštovanja prema sastojcima.
Posušje.info
