Održavanje zdravog odnosa s roditeljima u odrasloj dobi može biti izazovno. Jasno postavljene granice ključne su za zdrave veze, no reći “ne” često je teže nego što zvuči. Stručnjaci i psiholozi napominju da odrasla djeca koja osjećaju obvezu staviti potrebe roditelja ispred svojih često dijele određene osobine, piše YourTango.
Osjećaj odgovornosti i krivnje
Mnogi odrasli osjećaju se odgovornima za emocije svojih roditelja. Iako žele održati blizak odnos, često ne mogu reći “ne”. Taj osjećaj odgovornosti ponekad vodi do sagorijevanja, pa je važno naučiti postaviti granice.
Pri tome, prirodna sklonost osjećaju krivnje dodatno otežava situaciju. “Kada netko nije zadovoljan, osobito roditelji, osjećaj krivnje može upravljati vašim raspoloženjem”, navodi YourTango. Zbog toga odrasli često udovoljavaju roditeljima čak i kad su iscrpljeni ili imaju vlastite obveze.
“Dobro dijete” i prekomjerno razmišljanje
U obiteljima s više djece, oni koji su dobivali etiketu “dobrog djeteta” često su navikli udovoljavati svima. Takav obrazac ponašanja može ih pratiti i u odrasloj dobi, otežavajući postavljanje granica.
Također, osobe koje previše razmišljaju mogu analizirati svaki ishod i reakciju roditelja, što ih može paralizirati. Strah od povrijeđivanja roditelja često ih sprječava da postave granice.
Pretjerana odanost i nesebičnost
Izrazita odanost i nesebičnost također otežavaju postavljanje granica. “Ako ste odrasli u obitelji bez granica, vjerojatno vam nitko nikada nije pokazao niti vas je naučio što su zdrave granice. Postavljanje granica je vještina koja se može naučiti”, kaže socijalna radnica Sharon Martin.
Neki ljudi su posebno osjetljivi na tuđe emocije i preuzimaju odgovornost za tuđu sreću. Takav pristup, premda brižan, može dovesti do emocionalnog opterećenja.
Izbjegavanje sukoba i osjećaj dužnosti
Osobe koje izbjegavaju sukobe često će trpjeti vlastite osjećaje kako bi očuvali mir s roditeljima. Isto vrijedi za one koji vole bezuvjetno i osjećaju dug prema roditeljima – granice doživljavaju kao sebičnost ili izdaju. Psihoterapeutkinja Nahid Fattahi podsjeća: “Briga o sebi nije sebičnost. Zahvalnost roditeljima ne znači da morate zanemariti vlastite potrebe.”
Brižnost i emocionalna uključenost
Brižni ljudi imaju tendenciju ulagati se u živote roditelja i teško im je reći nešto što bi moglo izazvati nelagodu. Ponekad zato postaju previše dostupni, što dugoročno može biti iscrpljujuće.
U konačnici, postavljanje granica nije samo čin zaštite vlastitog mentalnog zdravlja, već i način da odnosi s roditeljima budu dugoročno sretniji i kvalitetniji.
Posušje.info
