Pripadnike generacije X, koji su odrastali tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, često se opisuje kao „djecu s ključem oko vrata“. Taj izraz nije nastao slučajno – većina roditelja radila je puno radno vrijeme, a od djece se očekivalo da se sama snađu, brinu o mlađima i nauče rješavati probleme bez stalnog nadzora odraslih.
Upravo su ta iskustva, koja su se tada smatrala normalnima, oblikovala generaciju poznatu po otpornosti, samostalnosti i snalažljivosti. Iako danas takav stil odgoja izaziva rasprave, mnogi stručnjaci ističu da su upravo te „neplanirane lekcije“ ostavile dugotrajan pozitivan trag, piše YourTango.
Dosada kao poticaj, a ne problem
U vremenu bez pametnih telefona i neprekidne zabave, dosada je bila sastavni dio djetinjstva. I upravo zato – korisna. Stručnjaci sa University of Virginia ističu da nestrukturirano vrijeme, bez stalne kontrole odraslih, potiče kreativnost, emocionalnu regulaciju i sposobnost snalaženja. Djeca koja su sama morala smisliti kako će se zabaviti razvila su vještine koje su im kasnije pomogle i u odrasloj dobi.
Nauči sam pa tek onda traži pomoć
Budući da roditelji nisu uvijek bili dostupni, djeca generacije X rano su učila oslanjati se na sebe. Prvo su pokušavala sama riješiti problem, a tek ako ne bi uspjela, tražila su pomoć. Starija djeca, koja su često čuvala mlađu, nisu imala luksuz čekanja. Iako je kod nekih to dovelo do pretjerane samostalnosti, većini je takav pristup pomogao da izrastu u stabilne i snalažljive odrasle osobe.
Pogreške su dio procesa
Za djecu 70-ih pogreške nisu bile tragedija, nego lekcija. Učili su da padovi i neuspjesi pripadaju odrastanju, a ne da ih treba izbjegavati pod svaku cijenu. Upravo takav odnos prema greškama kasnije olakšava suočavanje s kritikama i novim izazovima te doprinosi emocionalnoj zrelosti.
Ne dobivaš pohvalu za svaku sitnicu
Obavljanje kućanskih poslova, pomaganje drugima ili činjenje ispravne stvari nije se smatralo nečim za što slijedi posebna nagrada. To se jednostavno očekivalo. Kao odrasli, pripadnici generacije X rjeđe traže stalno priznanje za osnovne obaveze – više ih vodi unutarnji osjećaj odgovornosti nego vanjska potvrda.
Ustrajati i kad nije ugodno
Djeca koja su rano naučila da se trud isplati, čak i kad je neugodno, kasnije lakše podnose pritisak. Ako roditelji nisu bili tu da sve olakšaju, morali su naučiti izdržati i dovršiti započeto. Zbog toga su pripadnici generacije X često opisani kao marljivi i samomotivirani.
Sukobi nisu nešto što se izbjegava
Svađe s prijateljima ili ozbiljni razgovori s roditeljima nisu se gurali pod tepih. Djeca su učila da su sukobi normalan dio života. Istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science sugerira da suočavanje s nesuglasicama potiče razvoj razmišljanja, komunikacije i emocionalne zrelosti.
„Zato što ja tako kažem“
Rečenica koju su mnogi slušali bez dodatnih objašnjenja učila ih je prihvaćanju granica i nošenju s frustracijom. Iako se takav pristup danas često kritizira, pomogao je djeci da shvate kako neće uvijek dobiti sve odgovore – niti sve što žele.
Život nije uvijek pošten
Djeca 70-ih rano su naučila da svijet nije pravedan. Studija objavljena u časopisu PLOS One upozorava da djeca koja stalno dobivaju sve što žele mogu razviti osjećaj da im sve pripada. Suprotno tome, generacija X naučila je prihvatiti nepravdu i nastaviti dalje, bez stalnog traženja krivaca.
Strpljenje se ne uči klikom
U vremenu bez „sve odmah“, čekanje je bilo normalno – bilo da je riječ o štednji, redu u trgovini ili ispunjenju želja. Takva iskustva razvijala su samokontrolu i disciplinu, osobine koje su i danas vidljive kod mnogih pripadnika ove generacije.
Samopouzdanje iz vlastitog iskustva
Umjesto da se oslanjaju isključivo na pohvale, djeca 70-ih gradila su samopouzdanje kroz odgovornost i iskustvo. Kao odrasli, manje ovise o tuđem mišljenju, a više o onome što su sami postigli i naučili.
Posušje.info
