U vremenu pomodnih dijeta, dodavanja proteina u gotovo svaku namirnicu i gadgeta koji prate svaki otkucaj srca, lako je prijeći granicu brige o zdravlju i skliznuti u opsesiju. Društvene mreže prepune su savjeta o “čistoj prehrani”, upozorenja na “loše” namirnice i dramatičnih tvrdnji o “skrivenim sastojcima”, pa nije čudno da mnogi više ne znaju što je razumna briga o prehrani, a što pretjerivanje.
Upravo o toj tankoj liniji piše HuffPost, upozoravajući na porast ortoreksije – poremećaja koji se sve češće spominje u stručnim krugovima.
Iako ortoreksija još nije službeno uvrštena u dijagnostičke priručnike za mentalne poremećaje, stručnjaci smatraju da je samo pitanje vremena kada će dobiti formalni status.
“Riječ je o subkliničkom poremećaju prehrane koji još nema službenu dijagnostičku šifru, ali je široko prepoznat u stručnim krugovima koji se bave poremećajima prehrane”, kaže Beth Auguste, dijetetičarka iz Philadelphije.
“Ortoreksija se općenito može opisati kao zaokupljenost zdravom prehranom i fiksacija na čistoću namirnica”, dodaje. Beth Heise, licencirana dijetetičarka iz tvrtke OnPoint Nutrition, slaže se: “To je opsesija onime što osoba doživljava kao ispravan ili zdrav način prehrane”.
Kako prepoznati da zdrava navika prelazi u problem?
Stručnjakinje ističu nekoliko znakova upozorenja.
1. Ekstremna ograničenja
“Ortoreksija se može očitovati na sličan način kao i anoreksija, kroz ograničavanje unosa hrane, izbacivanje cijelih skupina namirnica te osjećaj velike tjeskobe ako nemate potpunu kontrolu nad hranom koju jedete i njezinim izvorom”, objašnjava Auguste.
Heise dodaje da osobe s ortoreksijom često razvijaju rigidna pravila – primjerice, jedu isključivo smeđu rižu i nikada ne dopuštaju bijelu. “Na kraju se sve manje radi o zdravoj prehrani, kako to obično počne, a sve više o nezdravoj opsesiji čistoćom hrane ili ‘pravilnom prehranom'”, kaže Heise.
2. Hrana vam narušava društveni život
Ako zbog stresa oko hrane izbjegavate rođendane, večere ili putovanja jer ne znate što će se posluživati, to je ozbiljan signal.
“Prešli ste granicu kada vam takav način prehrane počne ometati svakodnevne aktivnosti”, ističe Auguste.
“Kada to utječe na vašu sposobnost da normalno sudjelujete u društvenom životu, onda je to problem kojim se trebate pozabaviti”, dodaje.
3. Sati provedeni u analiziranju sastojaka
Povremeno čitanje deklaracija je sasvim normalno. No Heise upozorava da kod ortoreksije osoba “kompulzivno, neprestano analizira sve sastojke”. To može značiti sate planiranja obroka i istraživanja nutritivnih vrijednosti svake namirnice.
4. Tjeskoba i krivnja
“Mislim da je granica prijeđena kada shvatite da neprestano razmišljate o zdravoj prehrani”, kaže Heise.
“Ako osjećate tjeskobu, ako ste nervozni zbog jedenja nečega, i ako se tako osjećate većinu vremena, to bi mogao biti znak da previše razmišljate o tome”.
Osjećaj krivnje nakon “kršenja pravila” također je crvena zastavica. Auguste naglašava da svako narušavanje mentalnog zdravlja zbog misli o hrani zahtijeva pažnju – osobito ako počne utjecati i na fizičko stanje.
Što učiniti ako se prepoznajete?
Stručnjakinje savjetuju razgovor s dijetetičarom ili terapeutom specijaliziranim za poremećaje prehrane.
“Zaista je važno razgovarati s nekim tko je specijaliziran za poremećaje prehrane, poput dijetetičara ili terapeuta, koji vam može pomoći da shvatite radi li se o problemu”, savjetuje Auguste.
“Od ortoreksije se definitivno možete oporaviti uz pravu podršku. Stoga, čim osjetite da nešto nije u redu, pozabavite se time što prije kako to ne bi preraslo u nešto što upravlja vašim životom”, poručuje Heise.
Zdrava prehrana nije savršenstvo
Jedna od ključnih poruka stručnjakinja jest da prehrana nije natjecanje ni projekt koji mora biti “100 posto uspješan”.
“Ne fokusirajte se na to je li hrana ‘čista’, već na to jesu li vaši obroci raznoliki. Unosite li razne namirnice? Dobivate li dovoljno hranjivih tvari? Jer u tome leži prava prehrana”, objašnjava Heise.
Auguste upozorava na zamku razmišljanja “sve ili ništa”.
“Mislim da je to zamka za osobe s ortoreksijom – strah od odustajanja od 100 posto i strah da će, ako popuste, pasti natrag na nulu”, kaže Auguste.
Umjesto toga, savjetuje fleksibilniji pristup:
“Možete si reći: ‘Uglavnom se hranim zdravo.’ Ne morate reći: ‘Uvijek se hranim zdravo'”.
Prehrana je, kako zaključuje Heise, cjeloživotno putovanje – a ne skup savršenih pravila. Povremeni izbori koji nisu idealni neće poništiti godine dobrih navika. Puno je važnije pronaći ravnotežu koja je održiva i za tijelo i za um.
Posušje.info
