U poslovnom i društvenom okruženju često se veličaju samopouzdanje, odlučnost i otpornost na kritiku. S druge strane, osjetljivost i sumnja u sebe nerijetko se doživljavaju kao znak slabosti. No psiholog Mark Travers smatra da problem nije u tim osobinama, već u načinu na koji ih tumačimo i koristimo.
U tekstu za Psychology Today objašnjava kako dvije navike koje mnogi pokušavaju potisnuti zapravo mogu postati snažni alati za osobni i profesionalni razvoj.
Osjetljivost na kritiku kao alat za rast
Pojačana osjetljivost na kritiku često se povezuje s manjkom otpornosti. Međutim, Travers ističe da takva tankoćutnost može značiti i nešto sasvim drugo – sposobnost finijeg prepoznavanja povratnih informacija i bržeg uočavanja pogrešaka.
“Međutim, takva osjetljivost može značiti finije prepoznavanje povratnih informacija i ranije uočavanje pogrešaka. Emocionalna nelagoda tada djeluje kao pojačivač signala, usmjeravajući pažnju na ono što ne funkcionira i potičući prilagodbu”, objašnjava Travers za Psychology Today.
Drugim riječima, nelagoda koju osjećamo nakon kritike može nas usmjeriti prema poboljšanju – pod uvjetom da znamo upravljati vlastitim reakcijama. Ključ je, naglašava, u samoregulaciji: sposobnosti da informaciju obradimo, izvučemo pouku i krenemo dalje bez dugotrajnog zadržavanja na negativnim emocijama.
Sumnja u sebe – kočnica ili zaštita od pogrešaka?
Slično vrijedi i za sumnju u vlastite sposobnosti. Iako se često doživljava kao znak nesigurnosti, redovito preispitivanje vlastitih odluka može spriječiti pretjerano samopouzdanje i otvoriti prostor za nova saznanja.
“Takav pristup pomaže bržem uočavanju pogrešaka i spremnosti na korekcije, osobito u područjima gdje su ishodi neizvjesni. Razlika između korisne i štetne sumnje nije u njezinoj prisutnosti, već u funkciji koju ima – potiče li djelovanje i usavršavanje ili vodi u paralizu”, navodi psiholog.
Drugim riječima, sumnja nije problem sama po sebi. Ona postaje prepreka tek kada nas blokira i sprječava u djelovanju. Ako nas, pak, potiče na dodatnu provjeru, učenje i usavršavanje, tada može biti snažan pokretač napretka.
Nije važno imate li te osobine, već kako ih koristite
Kako zaključuje Travers, cilj nije “riješiti se” osjetljivosti ili sumnje u sebe, nego razumjeti njihovu funkciju. Tankoćutnost ne znači stalnu povrijeđenost, već sposobnost da brže prepoznamo što treba mijenjati. Sumnja u sebe ne mora biti slabost ako vodi provjeri, prilagodbi i poboljšanju.
Razlika, poručuje, nije u tome posjedujemo li te osobine – već u načinu na koji ih koristimo.
Posušje.info
