Ako želimo bolji svijet, možda je najvažnije pitanje – kakvu djecu odgajamo. Dobrota, jedna od temeljnih ljudskih vrijednosti, ne svodi se samo na lijepe riječi. Ona podrazumijeva suosjećanje, empatiju, velikodušnost i pravednost – ali prije svega obzirnost prema drugima.
Za malu djecu to može biti dijeljenje kolačića ili tješenje prijatelja koji je pao. Kod starije djece to je pozivanje usamljenog kolege za stol ili doniranje džeparca u dobrotvorne svrhe. Kako piše Parents.com, poticanje takvih vrijednosti od najranije dobi ključno je za razvoj emocionalno zdravih i odgovornih ljudi.
Empatija se uči – i vježba
Stručnjaci ističu da empatija ima biološku osnovu. Zahvaljujući tzv. zrcalnim neuronima, djeca vrlo rano počinju osjećati ono što osjećaju drugi.
Psihijatrica Kelli Harding, autorica knjige The Rabbit Effect, objašnjava da je sasvim normalno da dvogodišnje dijete zaplače kad vidi drugo dijete kako pada. To je prilika da mu objasnimo: „Tužan si jer ti je stalo do prijatelja.“
Ako je empatija razumijevanje tuđih osjećaja, suosjećanje je korak dalje – djelovanje. Kako se dječji mozak razvija, djeca sve jasnije razlikuju „ja“ i „ti“, a tada se počinje oblikovati prava sposobnost suosjećanja.
Razvojni pedijatar Damon Korb savjetuje roditeljima da malu djecu, koja su prirodno usmjerena na „ja“ i „moje“, postupno uvode u razmišljanje o „nama“. Primjerice: „Što bismo danas mogli raditi, a da bude zabavno za sve nas?“
Zlatno i platinasto pravilo
Predškolska dob idealno je vrijeme za razgovor o dobroti. Djeci se može objasniti jednostavno „Zlatno pravilo“ – ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se oni ponašaju prema tebi.
Kasnije se može uvesti i „Platinasto pravilo“ – odnositi se prema drugima onako kako je najbolje za njih, čak i ako se to razlikuje od onoga što je najbolje za nas.
Primjer? Ako je brat umoran nakon škole, možda mu ne treba ono što vi najviše volite, nego ono što on voli. Takve male situacije djeci pomažu da razviju osjetljivost za potrebe drugih.
Mašta kao temelj suosjećanja
Nagrađivana autorica dječjih knjiga Katherine Applegate ističe da bez mašte nema prave empatije. „Ne možete biti suosjećajni ako nemate razvijenu maštu – morate se moći staviti u tuđu kožu.“
Igra pretvaranja kod male djece odličan je alat. Ako lutka „padne i udari se“, dijete može razmišljati što učiniti da joj pomogne. Kako djeca rastu, razgovori mogu postajati složeniji – primjerice, kako je nekome spavati vani kad je hladno.
Čitanje knjiga također ima važnu ulogu. „Kad čitamo, zamišljamo srcem i dušom, a ne samo mozgom“, kaže Applegate.
Roditelji kao najveći uzor
Stručnjaci se slažu – djeca najviše uče promatrajući roditelje. Dr. Harding naglašava da možda ne možemo u potpunosti kontrolirati njihovo ponašanje, ali možemo pokazati vlastitim primjerom što znači biti dobar.
To uključuje male geste – od toga da odložite mobitel i nekoga pogledate u oči, do pozivanja usamljene osobe na ručak ili pomoći bolesnom susjedu.
Važno je i kako se odnosimo prema sebi. Psihologinja Carla Naumburg ističe da djeca trebaju vidjeti i samilost prema sebi. Umjesto samokritike nakon pogreške, korisnije je reći: „U redu je, svi griješimo.“
Dobrota kao navika
Dobrota nije samo osjećaj – ona je skup konkretnih radnji: dijeljenje, volontiranje, tješenje, slušanje i primjećivanje kada nekome treba pomoć. Čak i jednostavne riječi poput „molim“ i „hvala“ grade temelj obzirnosti.
Dr. Harding takve sitne geste naziva „mikroljubaznostima“ – male radnje koje se s vremenom zbrajaju u nešto veliko.
Važno je pohvaliti djecu kada pokažu dobrotu: „To je bilo baš lijepo od tebe!“ Takva afirmacija jača pozitivno ponašanje.
Dobrota nije uvijek laka
Stručnjaci podsjećaju da dobrota ponekad zahtijeva trud. Nije uvijek jednostavno biti velikodušan prema bratu koji vas živcira ili stati u obranu prijatelja.
Kako kaže dr. Naumburg: „Dobrota je doista poput mišića. Što je više prakticirate, to će vam lakše dolaziti, čak i u teškim situacijama.“
Isprika, preuzimanje odgovornosti i priznanje pogreške – i to su oblici dobrote.
Primijetite učinak
Kada djeca uoče kako se osjećaju nakon što su nekome pomogla – i kako drugi reagiraju – razvijaju unutarnju motivaciju za dobro ponašanje. Dobrota i zahvalnost međusobno se nadopunjuju i stvaraju pozitivnu spiralu.
Na kraju, dobrota koristi svima – i onima koji je pružaju i onima koji je primaju.
Posušje.info
