Vitamin D najčešće povezujemo sa zdravljem kostiju i pravilnim razvojem djece, no posljednjih godina sve je više istraživanja koja proučavaju njegovu moguću ulogu u nastanku šećerne bolesti. Znanstvenici su pronašli povezanost između niskih razina vitamina D, inzulinske rezistencije i dijabetesa, ali odgovor na pitanje može li manjak vitamina D izravno izazvati šećernu bolest ipak nije tako jednostavan.
Šećerna bolest jedan je od najvećih zdravstvenih izazova današnjice, a istodobno je nedostatak vitamina D vrlo čest u populaciji. Upravo zbog toga posljednjih desetljeća intenzivno se istražuje postoji li između ova dva problema dublja povezanost.
Dosadašnji rezultati pokazuju da osobe s nižim koncentracijama vitamina D češće imaju određene poremećaje metabolizma glukoze. Ipak, važno je odmah naglasiti: povezanost ne znači nužno da nedostatak vitamina D uzrokuje dijabetes.
Vitamin D nije važan samo za kosti
Vitamin D zapravo djeluje puno šire nego što se nekada mislilo. Osim što je ključan za apsorpciju kalcija i zdravlje kostiju, njegovi receptori nalaze se u brojnim tkivima i stanicama našeg organizma.
Vitamin D sudjeluje i u regulaciji imunološkog sustava, a istražuje se i njegov utjecaj na upalne procese, funkciju gušterače, lučenje inzulina te osjetljivost stanica na inzulin. Upravo su ta posljednja dva procesa iznimno važna za nastanak šećerne bolesti.
Inzulin je hormon koji omogućuje glukozi iz krvi da uđe u stanice i bude iskorištena kao izvor energije. Kod inzulinske rezistencije stanice slabije reagiraju na inzulin, zbog čega gušterača mora proizvoditi sve veće količine ovog hormona. Ako takvo stanje traje dovoljno dugo, može doći do predijabetesa, a zatim i dijabetesa tipa 2.
Vitamin D i dijabetes tipa 1 kod djece
Posebno zanimljivo područje istraživanja odnosi se na dijabetes tipa 1, koji se često pojavljuje upravo u dječjoj i adolescentnoj dobi. Za razliku od dijabetesa tipa 2, dijabetes tipa 1 nije prvenstveno posljedica prehrane, tjelesne težine ili nedostatka kretanja. Radi se o autoimunoj bolesti.
Imunološki sustav osobe iz određenog razloga počinje napadati vlastite beta-stanice gušterače koje proizvode inzulin. Kada ih bude uništeno dovoljno, organizam više ne može proizvoditi potrebne količine inzulina.
Budući da vitamin D ima važnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora, znanstvenici već godinama istražuju može li njegov nedostatak imati neku ulogu u razvoju autoimunog procesa.
Brojna opažačka istraživanja pokazala su da djeca i adolescenti s dijabetesom tipa 1 često imaju niske koncentracije vitamina D. Jedna meta-analiza objavljena 2024. godine procijenila je da je nedostatak vitamina D prisutan kod približno 45 posto djece i adolescenata s dijabetesom tipa 1.
Postoje također istraživanja koja su pronašla povezanost između odgovarajućeg unosa vitamina D tijekom ranog djetinjstva i manjeg kasnijeg rizika razvoja dijabetesa tipa 1. To je posebno zanimljivo jer biološki postoji nekoliko mogućih mehanizama kojima vitamin D može utjecati na imunološki sustav i zaštitu beta-stanica gušterače.
Međutim, znanstvenici zasad nemaju dovoljno dokaza da bi mogli reći da uzimanje vitamina D sprječava dijabetes tipa 1. Pregled randomiziranih kliničkih istraživanja kod osoba s novootkrivenim dijabetesom tipa 1 također nije pronašao čvrste dokaze da suplementacija vitaminom D dugoročno može sačuvati beta-stanice ili značajno poboljšati kontrolu glukoze.
Dakle, kod djece vrijedi razlikovati dvije tvrdnje. Niske vrijednosti vitamina D povezane su s dijabetesom tipa 1, ali još nije dokazano da upravo nedostatak vitamina D uzrokuje ovu bolest.
A što je s dijabetesom tipa 2?
Još je više istraživanja provedeno o povezanosti vitamina D i dijabetesa tipa 2. Kod osoba s niskim vrijednostima vitamina D češće su pronađeni inzulinska rezistencija, predijabetes i dijabetes tipa 2. Postoji i logično biološko objašnjenje.
