Zapad Kolumbije danas je pogodio snažan potres magnitude 7,4, koji je Kolumbijska geološka služba (SGC) potvrdila kao najjači zabilježen u toj zemlji u 21. stoljeću. Prema posljednjim podacima, u katastrofi je poginulo najmanje 111 ljudi, dok spasilačke ekipe i dalje tragaju za osobama zarobljenima pod ruševinama. Nesreća se dogodila tek nešto više od mjesec dana nakon dvaju razornih potresa u susjednoj Venezueli, no geolozi upozoravaju da su ti događaji nastali u posve različitim tektonskim okolnostima.
Kolumbija se nalazi u jednom od geološki najsloženijih i seizmički najaktivnijih područja na svijetu, kako objavljuje index.hr. Na njezinu području međusobno djeluju ploča Nazca, Južnoamerička ploča i Karipska ploča, a velik dio pacifičke obale pripada širem području poznatom kao Pacifički vatreni prsten. U zapadnom dijelu zemlje odvija se subdukcija, pri čemu se oceanska ploča Nazca podvlači pod Južnoameričku ploču, a nakupljena energija povremeno se naglo oslobađa u obliku potresa.
Potresi stoga u Kolumbiji nisu ništa neobično. SGC navodi da se u zemlji u prosjeku mjesečno registrira oko 2500 potresa, premda je velika većina njih toliko slaba da ih stanovništvo uopće ne osjeti. Današnji potres dogodio se u 7:34 po lokalnom vremenu, a epicentar mu je bio blizu naselja San José del Palmar u departmanu Chocó.
Kolumbijska geološka služba izmjerila je dubinu od 103 kilometra, dok ju je američki USGS procijenio na 107 kilometara. Ravnatelj SGC-a Julio Fierro istaknuo je da je riječ o potresu koji se u zemlji najsnažnije osjetio u posljednjih deset godina. Velika dubina inače može ublažiti učinke potresa na površini jer se dio energije rasprši prije nego što seizmički valovi do nje stignu, no ovaj se potres unatoč tome snažno osjetio na golemom području.
Prema objašnjenju SGC-a, glavni razlog razornosti je iznimno velika magnituda, zbog čega se oslobodilo toliko energije da se ona nije stigla dovoljno raspršiti prije dolaska valova na površinu. Seizmologinja Suzan van der Lee sa Sveučilišta Northwestern smatra da je razornosti vjerojatno pridonijela kombinacija više čimbenika: velika magnituda, epicentar u unutrašnjosti zemlje te blizina područja s mekanim sedimentima.
