Kod nas, kao i u Europi te Sjedinjenim Državama, stariji objekt tijekom godina može postati vredniji. U Japanu vrijedi suprotno pravilo. Ondje se stambena zgrada oduvijek promatra kao roba koja se troši, na način sličan automobilu.
Službeni popis stanovništva pokazuje da u Japanu ima približno devet milijuna nenaseljenih kuća, odnosno 13,8 posto cjelokupnog stambenog fonda. Dio njih na prodaju je za jedan jen, što je manje od jedne marke. Uzrok nije samo iseljavanje, nego i tržišna logika koja se znatno razlikuje od one koju poznajemo. U Japanu se takve prazne kuće nazivaju akija, u doslovnom prijevodu prazna kuća.
Od spomenutih devet milijuna, oko 3,85 milijuna doista je napušteno, u smislu da se niti ne iznajmljuju niti služe kao vikendice. Najviše ih se nalazi u ruralnim prefekturama. U prefekturama Wakayama i Tokushima prazna je svaka peta kuća. No i Tokio broji gotovo milijun praznih stanova, što čini deset posto njegova fonda.
Upravo ova razlika objašnjava sve ostalo. Kod nas, u Europi i Sjedinjenim Državama, starija kuća s protokom vremena može poskupjeti. U Japanu je situacija obrnuta. Stambeni objekt tradicionalno se vodi kao potrošna imovina, poput automobila. Kada prođe dvadeset do trideset godina, kuća u računicama praktički više ništa ne vrijedi, a preostaje jedino vrijednost zemljišta. Zbog toga kupci biraju novogradnju, dok naslijeđenu seosku kuću nema komu prodati, prenosi Večernji.ba.
Tomu treba pridodati i demografsku sliku. Mladi se sele u velike gradove, ponajprije Tokio, Osaku i Nagoyu. Na širem tokijskom području obitava više od 37 milijuna stanovnika, odnosno gotovo trećina cijele države. Nakon smrti roditelja obiteljska kuća na selu ostaje bez stanara. Potomci koji su svoj život sagradili u Tokiju nemaju motiva za povratak.
Preliminarni rezultati popisa objavljeni ovog proljeća pokazuju da se broj japanskih stanovnika u razdoblju od pet godina smanjio za oko tri milijuna. Od ukupno 47 prefektura, njih 45 zabilježilo je pad stanovništva. Rast je zabilježen jedino u Tokiju.
Cijene se kreću u rasponu koji djeluje nestvarno. Neke kuće nude se za jedan jen ili čak besplatno, jer općinama nije u fokusu zarada, već to da netko u kući boravi i brine se o njoj. Uobičajena cijena za seosku kuću iznosi od pola milijuna do pet milijuna jena, odnosno otprilike šest do šezdeset tisuća maraka.
Radi usporedbe, prosječna cijena nove kuće u Japanu kreće se od 35 do 40 milijuna jena, što je više od četiristo tisuća maraka.
Slijedi dio koji se u naslovima najčešće prešućuje. Agencije savjetuju da se na cijenu kuće nadoda još pedeset do sto posto tog iznosa za obnovu, uz troškove održavanja za godinu dana. Kupite li kuću za tri milijuna jena, realno možete računati da ćete kroz prve dvije godine potrošiti ukupno šest do devet milijuna. Uz to dolaze i porez na stjecanje nekretnine, troškovi upisa u zemljišne knjige te godišnji porez.
Postoji i još jedan bitan detalj: kuću nije moguće jednostavno napustiti. Kada je jednom kupite, obveze ostaju na vama. Pojedine općine daju subvencije za obnovu, u iznosu od pola milijuna do tri milijuna jena. Kupiti može bilo tko, no ne može svatko u njoj i živjeti. Upravo to ograničenje presijeca najveći dio ove priče. Japan ne postavlja ograničenja stranim kupcima. Strancu je dopušteno kupiti i objekt i zemljište, s jednakim pravima kao domaći građanin, bez potrebne dozvole i vize. Ipak, posjedovanje kuće ne donosi i pravo na boravak.
Ako u toj kući namjeravate stalno boraviti, morate posebno ishoditi dugoročnu vizu, po istim propisima koji vrijede za sve druge. Uz to je u travnju ove godine na snagu stupila nova obveza. Strani kupci koji nisu rezidenti dužni su o kupnji obavijestiti japansko Ministarstvo financija unutar dvadeset dana, čak i kada kuću kupuju za osobne potrebe.
Za japansku državu ovo nije samo tržišna tema. Napuštene kuće propadaju, postaju opasnost i obaraju vrijednost čitavih naselja. Zbog toga su općine uspostavile takozvane akiya banke, odnosno javne evidencije praznih kuća, te nude poticaje onima koji ih preuzmu. Kyoto je učinio i korak dalje uvevši porez na prazne nekretnine.
Zanimanje je poraslo. Prema jednom izvoru, pretraživanja japanskih nekretnina na engleskom jeziku ove su godine šest puta brojnija nego lani. Ono što ostaje bez rješenja jest sam uzrok. Budući da japanske kuće s godinama gube na vrijednosti, prazne će nekretnine nastajati brže nego što će se uspijevati prodavati.
