Prozvane „kamenjem gladi” (Hungersteine), ove stijene ubrajaju se među najneuobičajenije sačuvane materijalne tragove teških suša na tom području.
Kroz stoljeća su naselja smještena uz srednjoeuropske rijeke bilježila izuzetno niske razine vode na stijenama koje bi izronile, ostavljajući time trajni zapis o okolnostima koje su znale dovesti u pitanje plovidbu, poljoprivredu i sam opstanak ljudi. Poznate pod imenom „kamenje gladi” (Hungersteine), te stijene predstavljaju jedan od najosobitijih očuvanih dokaza o razornim sušama u regiji. U njih su urezane godine u rasponu od 15. do 20. stoljeća, a pojedine su obilježene i nekoliko puta, s razmakom od nekoliko desetljeća između sušnih razdoblja, kako piše Večernji.ba pozivajući se na Smithsonian.
Jedan od tih kamenova gladi, smješten uz rijeku Labu u dijelu Oberposta u njemačkom gradu Pirni, otprilike 25 kilometara jugoistočno od Dresdena, ponovno se pojavio ovoga mjeseca. Na njemu je vidljivo više zapisa koji obilježavaju godine niskog vodostaja, a najstariji potječe iz 1707. godine, pa se ubraja među „jedan od najpoznatijih i najvećih svoje vrste” u toj zemlji, kako izvještavaju Jesús Maturana i Nela Heidner za Euronews.
Preostalo kamenje gladi, koje je nedavno otkriveno, primijećeno je u Leverkusenu, mjestu južno od Kölna, u blizini mjesta gdje se pritoka ulijeva u Rajnu, kao i u Dolní Žlebu, naselju uz češko-njemačku granicu.
Iako se kamenje gladi međusobno razlikuje veličinom, dobom nastanka, položajem i uklesanim porukama, ipak se pojavljuju zajednički obrasci. „Obično su to inicijali imena i godina. Ponekad je urezana i sama linija vodostaja”, kazao je 2022. godine za Al Jazeeru Vlastimil Pažourek, ravnatelj Regionalnog muzeja u Děčínu u Češkoj.
„Isticanje sušnih godina imalo je i praktično značenje – upozoriti na buduće opasnosti. Naziv ‘kamen gladi’ naglašavao je gubitak izvora zarade za siromašne nadničare koji su vukli brodove i radili na njima u vrijeme suše.”
Tijekom ljeta 1904. godine F. Mayer, lađar i gostioničar iz Děčína, naredio je da se u pješčenjak uz Labu ureže jeziva rečenica: „Wenn du mich siehst, dann weine” ili „Ako me vidiš, plači”. Ta je poruka vjerojatno namjerno podsjećala na obližnji kamen s natpisom: „Plakali smo — plačemo — i vi ćete plakati”, ispričao je za Deutsche Welle istraživač Bernd Gross, koji proučava europsko kamenje gladi.
Mayer je, kako se čini, postavio točionicu piva te je znatiželjnim posjetiteljima naplaćivao obilazak kamena. „Dan za danom skupine se okupljaju na stijeni; svatko želi barem jednom zakoračiti na nju”, javio je Reichenberger Zeitung u kolovozu 1904. godine, prema navodima Deutsche Wellea. „Međutim, oznake uklesane u pješčenjak vjerojatno će izgubiti vidljivost zbog tog učestalog gaženja.”
Mayerova poruka nije jedina uklesana na površini děčínskog kamena. Zapisi na stijeni s izuzetnom preciznošću bilježe niske vodostaje tijekom više stoljeća. Istraživanje iz 2020. godine, objavljeno u znanstvenom časopisu Climate of the Past, pokazalo je da se 11 mjerenja urezanih na stijenu između 1868. i 1957. godine gotovo posve podudara s podacima zabilježenim na drugim lokacijama, uz odstupanja od tek nekoliko centimetara.
