Novo istraživanje otkriva kako se Himalaja bliži kritičnoj granici jer ledenjaci nestaju sve brže, ledenjačka jezera sve su nestabilnija, a kontinuiranog nadzora nad planinskim lancem manjka.
Izvješće globalne konzultantske tvrtke Systemiq navodi da himalajski ledenjaci u ovom trenutku gube masu 65 posto brže nego što su je gubili prije deset godina. Ovi rezultati objavljeni su nakon pogubnih poplava u Nepalu i Tibetu, u kojima je stradalo više od 1300 ljudi, čime se dodatno ističu sve veće opasnosti povezane s naglim promjenama u himalajskom okolišu, kako piše Index.hr.
Od okvirno 40.000 ledenjaka u području Himalaja-Karakorum, tek se njih 21 detaljno i neprekidno nadzire. Takav manjak praćenja iznimno je zabrinjavajući s obzirom na to da se fizičko okruženje preobražava velikom brzinom. Kako se ledenjaci povlače, stvaraju se sve prostranija jezera koja u sebi drže nepostojane naslage stijena i leda. Usporedno s tim, otopljavanje razgrađuje permafrost, trajno zaleđeno tlo koje se topi kako temperature rastu, jednako kao i visoke planinske obronke. Izvješće navodi kako se time povećava mogućnost nastanka lančanih prirodnih katastrofa.
U Indiji već postoje dokazi koliki je taj rizik. Premda Himalaja obuhvaća oko 18 posto indijskog teritorija, na to područje odnosi se čak 35 posto svih prirodnih katastrofa u državi. Vlada je u srpnju obavijestila parlament kako je 56 ledenjačkih jezera svrstano u kategoriju “vrlo visokog rizika”. Ta procjena proizašla je iz znanstvene analize 189 visokorizičnih jezera u indijskom dijelu Himalaje koja je provedena 2025. godine. Središnja komisija za vode nadzire 2485 ledenjačkih jezera površine veće od 10 hektara u svim himalajskim riječnim slivovima u Indiji.
Himalaja je već proživjela pogubne posljedice pucanja prirodnih brana ledenjačkih jezera. Godine 2023. izlijevanje ledenjačkog jezera u Sikkimu odnijelo je najmanje 70 života i prouzročilo golemu štetu na cestama, mostovima i hidroelektranama. Slična nesreća zadesila je Uttarakhand 2021., kada je poginulo više od 200 ljudi nakon što je silovita poplava zahvatila doline Rishiganga i Dhauliganga.
Opasnost, ipak, nije svedena samo na nagle poplave. Himalaja predstavlja ogroman prirodni vodovodni sustav koji hrani rijeke o kojima ovise stotine milijuna stanovnika širom južne Azije. Međunarodni centar za integrirani razvoj planina (ICIMOD) ističe kako se u većini riječnih slivova Hindukuša i Himalaje takozvani “vrhunac vode” predviđa oko sredine ovog stoljeća.
To je trenutak u kojem otjecanje vode iz ledenjaka dosegne najvišu razinu, nakon čega dolazi do pada jer ledenjaci gube previše mase. Novo istraživanje toj ovisnosti o vodi daje i znatnu gospodarsku težinu. Procjenjuje se kako vode s Himalaje podržavaju oko 20 posto indijskog BDP-a jer omogućuju uzgoj pšenice, riže i čaja, funkcioniranje hidroelektrana te razvoj vjerskog turizma. Usprkos tome, planinske savezne države zadržavaju tek oko pet posto te vrijednosti.
“Himalaja je ‘treći pol’. Za razliku od Arktika ili Antarktike, u podnožju ovog pola žive stotine milijuna ljudi”, rekao je ekonomist Lord Nicholas Stern, predsjednik Grantham instituta za istraživanje klimatskih promjena i okoliša. “Riječ je o nacionalnoj i međunarodnoj infrastrukturi”, izjavio je i upozorio da se ekosustav koji je podupire “približava točki s koje nema povratka”.
Nisu svi razlozi topljenja ledenjaka izvan dosega regije. Analiza tvrtke Systemiq procjenjuje kako je otprilike trećina topljenja himalajskih ledenjaka posljedica crnog ugljika. Najveći dio te čađe dolazi iz ciglana u nizinskim predjelima. Čestice čađe koje se nataložе na snijegu i ledu upijaju više sunčeve svjetlosti pa time ubrzavaju topljenje. Za razliku od svjetskih emisija stakleničkih plinova, onečišćenje crnim ugljikom problem je na koji Indija i njezini susjedi mogu izravno djelovati, navodi se u izvješću.
“Himalaja se približava kritičnoj točki, a ugroženi su milijuni života i sredstava za život”, rekla je Arushi Chopra, viša direktorica u Systemiqu i glavna autorica izvješća. “Ledenjaci se tope brže nego prije deset godina.”
Izvješće predlaže deset ključnih promjena, od smanjivanja emisija crnog ugljika i širenja nadzora ledenjaka do unaprjeđenja sustava ranog upozoravanja i preoblikovanja načina razvoja turizma u planinama. Jedan od prioriteta jest jačanje pripravnosti na katastrofe.
Vlade bi trebale unaprijed dogovoriti korake koje će poduzeti u trenutku pojave opasnosti, od evakuacije do zaštite osjetljive infrastrukture. Sljedeći je prioritet preispitivanje turizma. Indijski dio Himalaje svake godine posjeti oko 400 milijuna turista. Istraživači smatraju kako bi se cilj trebao usmjeriti s najvećeg broja posjetitelja prema stvaranju vrijednosti koja ostaje i ponovno se ulaže u lokalnu zajednicu.
Pema Gyamtsho, glavni direktor ICIMOD-a, izjavio je kako rizici postaju sve zamršeniji. “Ledenjaci se povlače, permafrost i visoke planinske padine sve su nestabilniji, a zajednice i infrastruktura nizvodno suočavaju se s rastućim opasnostima od složenih, lančanih nepogoda”, kazao je. Gyamtsho je istaknuo kako takve opasnosti “ne poštuju državne granice i nijedna ih zemlja ne može riješiti sama”. Upravo su zbog toga prekogranični nadzor, razmjena podataka o rizicima, sustavi ranog upozoravanja i zajednička ulaganja postali hitna potreba, ne samo radi spašavanja života, nego i radi očuvanja gospodarstava o kojima ovise stotine milijuna ljudi.
