Preminuo je Mate Mišo Kovač, legenda Šibenika, Hajduka i Dalmacije, pjevač koji je tijekom gotovo pola stoljeća karijere prodao preko 20 milijuna ploča. Vijest o njegovoj smrti Indexu su potvrdili izvori bliski pjevaču.
Na svijet je došao 16. srpnja 1941. u Šibeniku, u doba talijanske okupacije. Djetinjstvo je proveo u ulici iz koje su potekle i dvije druge velike glazbene karijere – Vice Vukova i Arsena Dedića. Upravo će s Dedićem desetljećima poslije otpjevati duet “Mi smo lišće s iste grane”.
Prvi službeni nastup
Pjevanju se okrenuo sa šesnaest godina, nakon što je odslušao nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Izučio je srednju industrijsku školu za tapetara, a 1961. je na natjecanju Prvi glas Šibenika prvo mjesto podijelio s Mirkom Vukšićem. Kao nagradu odabrao je singl Elvisa Presleyja – izvođača koji će obilježiti njegovu karijeru.
Oženio se tri puta: Ljubicom Komadinom, zatim Anitom Baturinom, bivšom Miss Jugoslavije, s kojom je dobio Edija i Ivanu, te Lidijom Pintarić, uz koju je ostao sve do smrti.
Po odsluženju vojnog roka u Beogradu seli se u Zagreb. Na karlovačkom natjecanju otpjevao je “I Can’t Stop Loving You” Raya Charlesa te zaintrigirao producente. Svoj prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a te je godine sklopio i ugovor s Jugotonom. Debitantska ploča bila mu je prepjev Charlesove skladbe, “Ne mogu prestati da te volim”.
Uspon je išao brzo. U ljeto 1965. nastupio je na Melodijama Jadrana, a zvjezdani status priskrbila mu je “Više se nećeš vratiti” iz 1969., skladba tada mladog Đorđa Novkovića. Taj je singl prodan u gotovo 190.000 primjeraka te je bio drugi najprodavaniji Jugotonov naslov te godine.
S čak pet ploča nakladе veće od 250.000 primjeraka Kovač je 1969. izbio na vrh kao najprodavaniji pjevač te izdavačke kuće. Njegova suradnja s Novkovićem potrajat će sve do skladateljeve smrti 2007.
Dva desetljeća vrhunca
Pobijedivši na Splitskom festivalu 1971. pjesmom “Proplakat će zora”, popeo se na sam vrh popularnosti u Jugoslaviji. Te je godine zamalo izgubio život u prometnoj nesreći nadomak Zadra; brkove, koji će kasnije postati njegov prepoznatljiv znak, pustio je da sakrije ožiljak iznad gornje usne.
Oporavivši se, 1972. je u New Yorku pratio Elvisa Presleyja u Madison Square Gardenu. Izvedba “My Way” u njemu je ostavila neizbrisiv trag – mnogo godina poslije, razgovarajući s Aleksandrom Stankovićem, taj je trenutak dočarao riječima da se tada “pjesma spojila s nebom”.
Uslijedila su dva desetljeća na vrhuncu: “Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim”, “Ostala si uvijek ista”, “Ako me ostaviš”, “Sutra mi sude”, “Odavno više ne plačem zbog tebe”, “Ti si pjesma moje duše”. Pet puta je ponio titulu pjevača godine, a 1989. proglašen je i osobom godine u Jugoslaviji. Okušao se i pred filmskom kamerom – 1972. je uz Radu Šerbedžiju glumio u “Poslijepodnevu jednog fazana”.
Devedesete su mu donijele najmračnije razdoblje. Godine 1992. njegov šesnaestogodišnji sin Edi poginuo je u Zagrebu u nerazjašnjenim okolnostima.
Nakon Edijeve pogibije priredio je veliki koncert naziva Noć svijeća na splitskom Poljudu. Pred njim je pjevalo 50 tisuća ljudi. Po završetku koncerta najavio je da se povlači s pozornice. Ipak, tu obećanje nije ispunio.
Uz sina, u devedesetima je ostao i bez majke te mlađeg brata. Nakon što se nekoliko godina borio s depresijom, Mišo u Zagrebu u siječnju 1999. puca sebi u prsa. Usprkos tome, preživio je.
Naočale, brkovi, lančići
No, uslijedio je povratak koncertom u Domu sportova, snimio je nove albume i duete s kćeri Ivanom te još jednom slavio na Splitskom festivalu. Iz tog razdoblja najviše odjekuje “Dalmatino”. Godine 2012. uručen mu je Porin za životno djelo.
Pred prve višestranačke izbore za Nedjeljnu Dalmaciju je rekao “ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta”, ciljajući na HDZ. Poslije je za tu stranku ipak nastupao te bio u prijateljskim odnosima s Franjom Tuđmanom.
Svjedočio je i na suđenju Ivi Sanaderu u aferi Fimi Media, u kojoj je tužiteljstvo tvrdilo da je za nastupe u kampanji primao novac iz crnih fondova HDZ-a, koji mu je isplaćivao Mladen Barišić. On je te nastupe pripisivao odluci sina Edija, člana stranke od 1990. godine.
Ostat će, ipak, zapamćen po jednoj slici. Naočale, brkovi, lančići – i uzdignute ruke, spušten mikrofon, dok tisuće ljudi pjevaju umjesto njega.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
Pokoj ti dobroj duši