Asocijacija skladatelja – glazbenih stvaratelja (AMUS) poražena je u dugogodišnjem sudskom sporu koji je vodila protiv širokobriješke tvrtke Brodomerkur, a koji se ticao naplate autorskih prava u mostarskom trgovačkom centru Mepas Mall.
Sudski postupak okončan je odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je apelacija AMUS-a odbačena. Na snazi su tako ostale prijašnje sudske presude koje nisu usvojile stajalište te organizacije o tome kako se utvrđuje korištenje glazbe i kako se obračunava naknada.
Naknadu računali na više od 6.000 četvornih metara
Predmet spora bile su tvrdnje AMUS-a da se u tom objektu bez dozvole emitirala glazba iz repertoara koji ta organizacija zastupa.
Naknada je pritom bila izračunata na ukupnu površinu od čak 6.231 četvorni metar. No tijekom postupka pokazalo se da je više od 5.000 četvornih metara pripadalo zajedničkim hodnicima u kojima se glazba uopće nije puštala.
Prema onome što je utvrđeno u postupku, zvučnici u tim prostorima korišteni su za razglas i za eventualne obavijesti namijenjene posjetiteljima.
Problematični zapisnici kontrolora
Značajan dio spora ticao se i zapisnika koje su sastavljali AMUS-ovi terenski kontrolori.
Sudovi te zapisnike nisu prihvatili kao pouzdan dokaz na način kako je to AMUS zahtijevao. U obrazloženju stoji da su zapisnici nastajali jednostrano, bez prisutnosti druge strane i njezine mogućnosti da se očituje, te da nisu imali karakter javne isprave.
AMUS je pred Ustavnim sudom BiH iznio tvrdnju da su niži sudovi krivo ocijenili dokaze i pogrešno primijenili pravo. Ustavni sud je pak zaključio da su redovni sudovi ponudili relevantna obrazloženja te da njihova utvrđenja nisu bila proizvoljna niti očito nerazumna.
Spor oko autorskih naknada traje godinama
Pitanje naplate naknada za javno korištenje glazbe već godinama potiče rasprave među gospodarstvenicima. AMUS naglašava da je plaćanje autorskih naknada zakonska obveza onda kada se glazba javno koristi u poslovanju, dok jedan dio gospodarstvenika kritizira način na koji se naknada obračunava i naplaćuje.
Ovaj slučaj pokazuje kako sama tvrdnja o korištenju glazbe nije dostatna za uspjeh u sudskom postupku ako dokazi i način obračuna naknade ne mogu izdržati sudsku provjeru.

Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

Naravno da zapisnik ukoliko nije potpisan od obje strane nije validan, u tom slučaju bi zapisnik mogao da kreira ko i kako hoće, postoji Zakon o upravnom postupku…
Ono što je veći problem jeste da se AMUS naklatio na tržne centre, koji uistinu pretežno muziku puštaju ilegalno, ali nemaju direktan profit od muzike. Sa druge strane imamo “muzičare” koji bleje pod šatorom, u pabovima, u svečanim salama, u kafićima i da ne nabrajam gdje još i po kakvim livadama, i stiču direktnu imovinsku i pravnu korist svirajući TUĐA djela za koja nemaju ni iznajmljena autorska prava niti prijave UIO svoj prihod. To je za autore, mnogo veći problem koji je prezentovan AMUSu više puta, no njih to ne zanima, a razlog je “taj ko svira je fizičko a ne pravno lice, ne možemo puno naplatiti”.
E nek su pali na glavu kad nikog ne slušaju 🙂
Kad oni budu prijavljivali svoje svirke i plaćali porez na svu lovu koju zarade nemaju što tražiti!