ČITAJMO ZAJEDNO DJELA APOSTOLSKA (10) – Bog po apostolima ozdravlja hromoga čovjeka

Apostoli su se u jeruzalemskom Hramu sastajali u određeno vrijeme tijekom dana radi molitve i zajedničkih razgovora o životnim i pastirskim iskustvima kao i dogovorima za daljnje djelovanje u raznovrsnim uvjetima tadašnjega svijeta i Pracrkve u nastajanju. Tako Petar i Ivan o devetoj molitvenoj uri, tj. u 15 sati popodne, našli su se ispred spomenutoga Hrama i skupa su u nj pobožno i skrušeno unišli. Prisjetimo se načina računanja tijeka dnevnoga vremena: treća ura = 9 sati ujutro; šesta ura = 12 sati – podne; deveta ura = 15 sati popodne. U tom trenutku neki su unosili hroma čovjeka od rođenja, kojega su tako svakoga dana nosili na nosilima od njegove kuće i postavljali ga kod hramskih vrata s nazivom Divna. Tu je sjedio i prosio milostinju od pohoditelja Hrama, što je izraz općeljudske, a sada napose kršćanske dužnosti pomaganja potrebitima, koja se definira kao karitativna pomoć braći i sestrama u nevolji, kao i svim ljudima bez obzira na stav prema Svetome iako je on u svim situacijama vrlo bitan za mentalno zdravlje ljudi i pogled u kozmos uokrušce sebe. Čim je ugledao ovaj bolesnik i prosjak ovu dvojicu Isusovih apostola Petra i Ivana pri ulasku u Hram, zamolio ih je da mu udijele milostinju prema svome ustaljenom načinu prosidbe. Apostolski prvak Petar zajedno s Ivanom gledao ga je vrlo prodorno rekavši mu da i on pogleda u njih oči u oči.
Ovome hromome čovjeku, koji ih je molećivo motrio očekujući od njih određeni dar, Petar je rekao da srebra i zlata nemaju ni on ni Ivan, ali što imaju to će mu dati, a to je ozdravljenje, i to je glasno rekao ovim riječima: “U ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“ Petar se sagnuo i prihvatio ga za desnu ruku, te mu pomogao da se pridigne. Kad je osjetio da su mu odmah omoćale noge i gležnjevi, radosno je i hrabro skočio na obje noge, uspravio se, otpočeo skakutati i hodati, te sȃm uđe prvi put od rođenja na svojim nogama s njima u Hram hodeći i poskakujući, te u sebi i svome srcu hvaleći Boga što ga je ozdravio po ovoj dvojici Isusovih apostola.

Isus trajno uslišava i ozdravlja svoje ustrajne molitelje



Ovo čudo ozdravljenja i hoda prosjaka ispred hramskih vrata, kao i sav prizor ozdravljenja gledao je sav narod, a vidio je i njegov lagani hod, te doživio iskrenu zahvalnost svemogućemu Bogu, kojemu služe svi apostoli, stari i novi sljedbenici, a evo i on kojemu je prvi put uspostavljena mogućnost hodanja na obje noge. Čak se morao vježbati za taj čin hoda u čemu su mu i drugi pomagali. Narod je posve dobro spoznao, razabrao i utvrdio da je ozdravljenik njihov stari poznanik kojega su kao kljasta njegovi najbliži redovito donosili na nosiljkama pred hramska vrata Divna da bi štogod uprosio za svoj život od naroda koji je ostao posvema zapanjen, zadivljen i izvan sebe zbog svega ovoga što se s njime dogodilo. I ovi nositelji su zaslužni za njegovo ozdravljenje, jer su svoj čin nošenja obavljali radosno i iz ljubavi prema svome bolesnome bratu i susjedu. Zacijelo, ni on sam nije odmah došao k sebi od silnoga uzbuđenja što mu se to nova dogodilo. O ovome su narod i ozdravljenik, kojemu je tada bilo preko 40 godina, pripovijedali međusobno i drugima s mnogo divljenja i zahvaljivanja Bogu koji je velik u čudima svojim (usp. Dj 3,1-10). Valja dodati da je narod o ovome mnogo raspravljao s velikim pohvalama apostolima i zahvalama Bogu u kojega oni vjeruju po Isusu Kristu i Duhu Svetome. No, raspravljalo se i o brojnim drugim sličnim događajima ozdravljenja po raznim mjestima diljem Svete Zemlje kao i izvan nje po gradovima Dekapolisa, zatim Tira i Sidona. Pričalo se o svemu tome zanosno i s puno duhovnih i neopisivih radosti, jer su i oni sami doživjeli rasterećenje od svojih potištenosti zbog raznovrsnih nevolja u vlastitim domovima, a toga ima uvijek na pretek: onome kći bolesna, onoj sin rasprodao sve i otišao u nepoznatom pravcu, onoj se dogodila smrt muža a ostala brojna djeca uz majku, onima materijalni nedostatci itd.

Sv. Petar je darovanim autoritetom i voljom postao tumač istina vjere



Petrov govor po ozdravljenju hromoga čovjeka od rođenja. Ozdravljeni čovjek držao se apostola Petra i Ivana, te su sva trojica stigli do trijema zvanoga Salomonov, a ugledavši ih na tome mjestu, vrlo brzo se strčao k njima sav prisutni zapanjeni puk. Kad je vidio Petar sabrani narod i osjetio poticaj Duha Svetoga, obratio se tome narodu nadahnutom riječju koja liječi njihova srca i duše, te otvara um za vjeru i razumijevanje događaja svete povijesti. Otpočeo im je ovako zboriti: “Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ On ovdje pojačava njihovo čuđenje i istovremeno divljenje nad ozdravljenim četrdesetogodišnjakom koji je bio hrom od majčine utrobe. Apostolski prvak niječe da su on i Ivan svojom snagom ili svojom pobožnošću učinili da ovaj ozdravi i prohoda. To djelo po njima učinio je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog njihovih otaca. On je proslavio slugu svoga Isusa, Začetnika života, kojega su oni i svi drugi, odrekavši ga se, predali Pilatu u trenutku kad je on već bio odlučio otpustiti ga. Sav taj narod, sva prisutna i odsutna svjetina odrekla se Sveca i Pravednika, a izmolila je slobodu ubojici Barabi. Ali Bog je toga Začetnika života uskrisio od mrtvih. Tome događaju u svezi s Isusom apostoli su svjedoci, jer su bili na praznu grobu i vidjeli povoje smotane i stavljene na određeno mjesto.
Isusovim uskrsnućem nadiđena je sva ljudska bijeda i izdaja, suđenje i kažnjavanje, razapinjanje i probadanje boka iz kojega je potekla krv i voda preporoda. Bog nije dopustio da neznanje i mržnja pobijede, nego je učinio da se razglasi ljubav što je spasiteljica svih koji je prihvate.

Eugene Burnand (19./20. st.), Petar i Ivan trče na grob



Petar govori uporno i odvažno da su po vjeri u Isusovo ime molili i vapili za ozdravljenjem hromoga čovjeka, te je to ime vratilo potpuno zdravlje i dalo tjelesnu i duhovnu snagu ovomu izliječenome čovjeku što ga poznaju kao bolesna, a sada ga gledaju kao zdrava. Tà, vjera u Isusa Sina Božjega vratila je ovomu bolesnomu od utrobe majčine potpuno zdravlje naočigled svima njima.
Petar se sada vraća na onaj povijesni čas predanja Sina Božjega i Sina Čovječjega govoreći da su ovi nazočni na trgu u Jeruzalemu, a on to sada nadahnut Duhom Svetim zna, da su oni sve ono s Križnim putem i raspećem na Križu učinili iz neznanja kao i glavari njihovi. Tà, Bog je ispunio u tom povijesnom trenutku sve ono što je unaprijed navijestio po svojim prorocima da će njegov Pomazanik trpjeti. Unatoč tome, Petar ih poziva na kajanje za sve svoje grijehe i na obraćenje da im se potpuno izbrišu svi njihovi grijesi, kako bi od Boga došla vremena rashlade, te im on pošalje unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa o drugome dolasku na ovaj svijet i radi svih njegovih miljenika. Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što je obećao Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka. Sljedeći navod iz Knjige ponovljenoga zakona: “Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.“ (Pnz 18,15-19). Svi ostali proroci od Samuela pa dalje govorili su naviještajući upravo te dane. Petar im se izravno obraća govoreći da su oni sinovi proroka i Saveza što ga je Bog sklopio s njihovim ocima zboreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Njima je najprije podigao Bog svoga Slugu i poslao ga da ih blagoslivlja kako bi se svatko od njih obratio od opačina i grijeha svojih (usp. Dj 3,11-26).
Najbitnija je činjenica koju je apostol Petar istaknuo u svome govoru ta da Bog u Duhu Svetome i svome Sinu Isusu Kristu nama ljudima oprašta sve naše grijehe za koje se treba iskreno kajati, pa i za grijeh progona i zatora samoga Boga u Sinu njegovu Isusu Kristu.
Isusovi apostoli su čudotvorci. Sv. Luka sumarno opisuje što je sve Bog po apostolima učinio, a to su mnoga znamenja i čudesa u narodu. U znak zahvalnosti Bogu po apostolima ljudi su se u većem broju jednodušno okupljali u jednom dijelu Hrama koji je nazvan Trijemom Salomonovim po graditelju mudrom kralju Salomonu (vladao: 970.-931. god. pr. Kr.). Zbog strogih zabrana nitko se drugi nije usuđivao apostolima pridružiti, ali unatoč tome njih je narod prihvaćao, volio i veličao. Postupno se sve više povećavalo mnoštvo muževa i žena koji su vjerovali u Gospodina, a u toj svojoj vjeri i potpunoj odanosti Bogu ljudi su na trgove donosili svoje bolesnike na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar njegova sjena osjenila kojega od njih kako bi potom ozdravio. Koja neopisiva domišljatost i jaka vjera nevoljnoga puka pritisnuta neimaštinom, bijedom, gladom, bolešću, strahom! Osim toga, stizalo je mnoštvo zaljubljenika u Krista Uskrsloga iz okolnih sela i gradova uokrušce Jeruzalema. I oni su donosili svoje bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi su ozdravljali u nazočnosti apostola (Dj 5,12-16).
Molitva u progonstvu. Otpušteni poradi naroda, Petar i Ivan su otišli k svojima i javili su im što su im rekli veliki svećenici i starješine. Čuvši njihov iskaz, najednom su jednodušno podigli glas k Bogu moleći u Psalmu (2,1-2) ove dijelove: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetoga Slugu tvoga Isusa koga pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga, te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.” (Dj 4,23-31).
Don Ilija Drmić

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.