DESETLJEĆIMA ZAPOSTAVLJENI I ZABORAVLJENI Više od 40 godina čekaju asfalt.

Na e-mail portala posušje.info dobili smo otvoreno pismo mještana naselja Korita u Rakitnu. Mještani Korita već 40 godina čekaju asfalt. Pismo prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija.

U Rakitskom naselju Korita, 26 kilometara udaljenom od općinskog središta, smještenom na pola puta između Širokog Brijega i Posušja u općini Posušje, vrijeme kao da je odavno stalo.
Zaselak Korita čini se kao na kraju svijeta jer nakon silaska s ceste koja od Nikolica vodi do Korita, čeka vas 3 kilometara dug, loš makadam pun rupa i kamenja.
Makadamski put kojemu bi bolje pristajao naziv ‘kozja staza’, jer nakon svake kiše a tek snijega mještani proživljavaju pravu kalvariju jer se cesta pretvara u katastrofu i njome se jedva i traktorom može proći.
Stariji stanovnici koji nemaju auto i ne voze, namirnicama se samo ponekad kad je cesta tek “popravljena” mogu opskrbiti u prodavaonici na kotačima, koju se ondje s nestrpljenjem iščekuje.
Čim padne prva kiša (nakon radova-popravaka na cesti) od svijeta su odsječeni jer „pokretna trgovina“ do njih ne vozi takvom cestom, a ako oni ne mogu ‘kozjom stazom’ tako ni mlijeka ni brašna nema.


U suprotnome, treba prevaliti dalek put od 6 kilometara do trgovine, a starima i nemoćnima koji nemaju automobil je nemoguće toliko pješačiti. Sreća da su mještani još uvijek ljudi a ne gamad kao oni na vlasti pa pomognu jedni drugima.
Iako za Korita mnogi kažu da je Bogu iza nogu i nevjerojatno im je da ondje netko živi, Korićani će vas dočekati s osmijehom na licu.

Priznaju da i ne razmišljaju o tome da napuste svoje selo, jer ondje je, kažu, njihov dom i njihov život!
Na upit što im najviše nedostaje, jednoglasno odgovaraju: asfalt!
– To je jedino što tražimo i pitamo se je li u 21. stoljeću asfalt luksuz? Nevjerojatno je da nama koji ovdje živimo otkako znamo za sebe nikada nitko iz naše Općine nije mogao asfaltirati ni kilometar ceste. Što je najgore i ta makadamska cesta se
poravna 2 puta godišnje pa ako se posreći da tjedan dana nema kiše čak 7 dana u godini se može reći djeci,prijateljima,rodbini i kumovima da nam dođu dok kiša nije pala jer će u suprotnom razbiti karter, odvaliti branik itd…. Spalo ja svega na ta 3 kilometra asfalta koliko nam je ostalo od kada je do Nikolica asfaltirano. Međutim prije ćemo svi umrijeti nego to dobiti, razočarano govore zaboravljeni mještani. Ne znamo vise sto je potrebno napraviti? Kako postupiti? Kome se obratiti? Na koji način? Isto ovo pismo dali smo u javnost prije 6 godina, 2016-te, nikog nije brigalo tada, znamo da neće ni sad. Ali bar neka se zna tko su i sto su vladajući i onda i sada i prije 30 godina.


Ljudi koji iz sela idu na posao svakodnevno prevaljuju „kozjom stazom“ 10 kilometara truskajući se po dotrajaloj makadamskoj cesti punoj udarnih rupa.
– Svakih nekoliko mjeseci na automobilu moram mijenjati amortizere, eto kako nam je – govori mještanin.
Čak ni poštar neće da dođe u selo nego netko od mještana svaki mjesec ide u poštu po račune i mirovine pa raznosi po selu.
– Pa iako smo sirotinja, i mi moramo živjeti, opskrbiti se namirnicama, ići na posao, i biti dostojni čovjeka- govore nam mještani.
-Evo vam ljudi moji, ne pitajte kako je, jer je nikako šta i sami vidite – priča nam umirovljenik.
Najgore je kad nekog zaboli ovim putem dok dođu kola hitne pomoći treba sat vremena i više.
Svakim danom nas je sve manje, a ako je suditi po interesu vlasti za nas, zaselak će za koju godinu skroz nestati.
Ima onih koji se unatoč svemu nisu odselili već su na didovini nastavili živjeti.
-Ovo je neizdrživo, obraćali smo se ko zna koliko puta Općini Posušje, stalno nas isprate s obećanjima, a onda iza toga ništa. Kome da se idemo žaliti jel županiji, vladi, saboru – pitaju se mještani.
Uskoro će izbori i stranački aktivisti će se razmiliti po terenu.
Nesumnjivo, stići će i do Sutine gdje Korićani glasaju. Za svoje programe tražiti će glas. Za uzvrat, obećati će i što mogu i što ne mogu. A Korićani traže samo ono što svi drugi već odavno imaju – pravo na normalan, dostojanstven život.

4 komentara

  • Kome tu triba asfalt… Nema dva čovika! Prolazim često…
    Bolje da ga nema, puno je lipše i prirodnije.
    Udarite na ruralni turizam.

    4
    3
    • Da ti imas 23 godine i do tih godina vladtitim rukama zarsđen auto i svaki dan ides na posao takvom cestom, pa se takvom cesto vracas pa ako ces izic ili bilo gdje otic opet takvom cestom pitala bih te bi li ti bilo ljepse ovako. Ili da zivis tu pa ni postar po takvoj cesti nece da dođe u selo racune da donese jer eto kaze odose amortizeri koda ih on placa pa ti zbog svacijeg nemara sto ne dobivas racune iskljuce struju pitala bih te bi li ti bilo ljepse. Da si ti dozivio infarkt u vlastitoj kuci a hitnoj dok pređe ta 3 kilometra treba duze nego za ostalih 15 kilometara pitala bih te bi li ti bilo ljepse, i da si ti trudnica koja se svaki dan po ovakvoj cesti vozi na posao i nazad i 3 puta mora stati da povrati od skakanja i rupaca pitala bih te bi li ti bilo ljepse… a na kraju si slabo informiran zivi malo vise od 2 covjeka, mozda 2 ipo pi tvom, koji isto zasluzuju dostojan zivot kao i oni gdje ih zivi milijardu.

      2
      2
  • Haha a sta je sa Podbilom?nemaju ni zaseoci Lukici Knezevici struje a kamoli normalnu cestu a da ne spomjemo Zavelim Orlovice cesta do Vinice itd..da se razumimo ovo govorim sto se ovo podrucje nalazi na pogranicnoj zoni zato nemoras previse pametan biti da povuces eu fondove preko Hr…Pozdrav za mjestane Korita

  • Ti sto pises da ti je 23 godine i da si trudna je najobicnija laz. U koritima je zadnje dijete rodjeno prije pedeset godina. Treba ulagati gdje ima djece, a ne radi te lude sto pise po svim portalima i slika se u bijelim cizmicama kad dodje iz Mostar na izlet. Naravno da je svaka cesta dobro dosla i radi ljudi koji ti zive i radi svih onih kojima bi se skratio put. Ali mislim da je bitnije ulagati u sela gdje se radjaju djeca.

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.