IZ TISKA IZAŠLA ŠESTA KNJIGA KNJIŽEVNICE MILJENKE KOŠTRO

Ovih dana iz tiska je izašla šesta knjiga književnice Miljenke Koštro pod naslovom Klasje duše (zbirka poezije). Nakladnik ove knjige je Matica hrvatska u Čitluku, a sunakladnik je Matica hrvatska u Imotskom. Recenzenti su Božena Pandža i Mato Nedić.

Iz recenzije:
Dozreli plodovi duše
Nakon objavljene tri zbirke poezije, romana Biti Viktor, te zbirke kratkih priča Pogled u nedogled, na domaćoj književnoj sceni pojavljuje se šesta knjiga, nova zbirka poezije Miljenke Koštro, pod naslovom Klasje duše.
Kako i sam naslov njezine zbirke slovi Klasje duše, poezija Miljenke Koštro potvrđuje i te kako da pjesme proniču iz duše i ciljano hrane dušu tragajući za izazovima. Autorica dijeli zbirku u nekoliko podskupina sa zanimljivim naslovima, ne odstupajući od naslova zbirke jer i dok se nalazi negdje „između vremena“ kako glasi naslov jednog dijela, njezina duša je sveprisutna, dok ona, pod frazom „savršena- nesavršena“ ukazuje na manjkovosti društvenih situacija, pa i vlastitih životnih, prolazeći sanjivo kroz vrijeme, kroz godišnja doba. Klasje se nalazi u njezinim rukama i mašti, te zrelo i vješto, a možda i najvještije do sada, što ova zbirka pokazuje, upravlja svojim poetskim izričajem, te pored kritike koja je ponekad usmjerena društvu nađe mjesta i za samokritiku. Poetsko izražavanje Miljenke Koštro nije proza u stihovima nego jasno upravljanje rimom i strofama koje ponekad izgledaju kao da su došle do samoga kraja i najednom iznenade čitatelja kao da žele reći: „Poruku ti, ipak nisam otkrila, zaviri malo dublje.“ Upravo u tomu se ogleda punina i čar autoričine poezije koja želi poručiti da se razmisli i zaviri malo iza stihova, iza napisanog, o smislu života, te postojanja uopće, jer upravo njezina pjesma „Duši“ simbolično objašnjava da smo tek puki prolaznici na životnoj stazi po kojoj vrludavo gazimo te nas ipak na kraju čeka „Njegova odluka.“ Duhovni život i postojana duhovna razina tjeraju autoricu na stalna razmišljanja o višem, krajnjem cilju koji je više nego ikad prisutan u njezinoj poeziji. Trgaju se od njezinog pera raznorazni stihovi i misli u potrazi za svojim pjesničkim okriljem, ali se ona prepušta Njemu i od Njega traži posljednju riječ. I u tomu nije samo ona, nego sva priroda koja je okružuje, kamen, jutro, žir, pa i ptice i kako reče: „Gle na pamet mi pade, i krila i noge Bog tebi dade.“
Prof. Božena Pandža
Dosegnuti pjesmu
Kamo god čovjek pošao, on sa sobom nosi svoje breme – ne ono koje bi mu natovarili drugi ljudi (toga se, ako je spretan, možda može riješiti), nego ono koje je sraslo s njime, koje je dijelom njegovoga unutarnjeg bića. Pjesnikovo je breme život sam, sa svim svojim ushićenjima i razočaranjima; ono mu stoga ponekad ne da poletjeti u visine mašte, pribija ga zemlji onda kada bi se htio vinuti u prozračna prostranstva umjetnosti. A pjesnik ništa drugo, čini se, ne želi nego samo dosegnuti pjesmu i proliti ju pred licima ljudi kako bi se umili u njezinoj blagotvornosti i osvježili njezinom ljekovitošću, ne bi li zasjali novim sjajem, obasjani spoznajom vječnosti. Jer, za čime drugim pjesnik traga, ako ne za vječnošću, za neprolaznim iskrama radosti?! I pjesnikinja Miljenka Košto uvijek se iznova upućuje u takva traganja. U novoj je zbirci pjesama pod naslovom Klasje duše, ponudila je stihove koji ponekad upozoravaju da svijet nije onakav kakav bi trebao biti, ponekad oslikavaju stvarnost koja bi mogla biti ljepša, uvijek nastoje začarati čitatelja kako bi se osjetio spokojnim i sretnim, ukotvljenim u riječi, koja više, kada ju pročita, nije pjesnikinjina, koja je postala njegovom. Kada to čitatelj uspije, naišao je na dobru pjesmu, vrijednu divljenja, prepunu nadahnuća.
Poetski izričaj Miljenke Košto nije opterećen brojnošću i raznolikošću stilskih sredstava, nije niti zbijen u filozofske poetske građevine kroz koje bi trebalo lutati duhom kako bi se došlo do izlaza, kako bi se razumjela poetska poruka. Pjesnikinja je nadahnuta onim sitnicama koje čine svakodnevicu, koje su sljubljene s njezinim životnim stazama, stoga u jednostavnosti svojega pjeva pronalazi spas od izgubljenosti u vremenu koje jednostavnosti, nažalost, više nije naklonjeno. Ponekad se u pjesmama ove autorice susreću i takve misaone konstrukcije koje podsjećaju na dječju poeziju, što se osobito uviđa u personifikaciji temeljnoga pjesničkog motiva, kao primjerice u pjesmi U rukama jeseni. Basnovitim izrazom pjesnikinja upozorava čitatelja na svevremene motive svoje poezije, na one društvene probleme koji su svojstveni svim ljudima i na osobine koje su tipične za pojedince u svakoj ljudskoj zajednici.
Prof. Mato Nedić

MILJENKA KOŠTRO, djevojački Knezović, rođena je 13. svibnja 1964. u selu Broćanac u općini Posušje. Osnovnu školu pohađala je u Broćancu i Vraniću, dok je opću gimnaziju 1983. godine završila u Posušju. Godine 2005. upisala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Mostaru, ali ga nije privela kraju. Majka je troje djece. Danas s obitelji živi u Viru kod Posušja.
Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek s 39 godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle, igrokaze i prozu. Od prosinca 2012., kao vanjski suradnik na Radiju Herceg Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju promiče književno stvaralaštvo, te kulturu pisanja i čitanja. Suradnica je u emisiji Kad se smijah tad i bijah (Radio Split).
Radovi su joj objavljivani u časopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko slovo, Suvremena pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina, Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka, Diskurs, Virko i drugi. Stalna je suradnica dječjih listova Cvitak I Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme su joj objavljene i u nekoliko zbornika, te na portalima. Sudionica je mnogih kulturnih manifestacija. Organizatorica je mnogih književnih druženja u osnovnim školama. Pjesme, kao i domoljubna poezija i priče pisane ikavicom su joj nagrađivane. Piše i kritičke osvrte.
Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak Posušje.
Do sada je objavila pet knjiga:
Roman Biti Viktor (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar i HKD Napredak Posušje 2016.) je njezino prvo prozno objavljeno književno djelo. Zanimljivo je da je glavni lik romana gluhi Viktor Pelegrin
Objavljene zbirke pjesama:

  1. Cvjetnjak na kamenjaru, 2003.
  2. Miris vječne mladosti, Matica hrvatske Posušje, 2004.
  3. Čarolija svitanja, Matica hrvatska – Posušje i Imotska krajina, Imotski, 2008.

I peta knjiga; zbirka kratkih priča Pogled u nedogled, većinom objavljenih u dječjemu časopisu Cvitak u izdanju DHKHB u Mostaru 2018.. Ova zbirka kratkih priča u Zagrebu je prilagođena za slijepe i slabovidne osobe.
Klasje duše (poezija) je njezina šesta knjiga.

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.