U vremenu kada mnogi mladi svoju priliku pronalaze izvan Bosne i Hercegovine, Josip Rajić (23) iz Rame odlučio se za suprotno te ostao u rodnom selu kako bi osnovao vlastitu farmu. Na početku je imao tek nekoliko grla, a danas broji 20 goveda uz plan da to stado podvostruči.
Tek 17 godina imao je Josip Rajić iz ramskoga sela Paljike kada se opredijelio za bavljenje stočarstvom. Mnogi su ga pokušavali odgovoriti od te zamisli i nagovarali da posao traži u Njemačkoj ili Austriji, no on od svoje ideje nije odustao.
Za novu reportažu koju je za Glas Hercegovine pripremio novinar Mario Brkić, a prenosi Jabuka.tv, mladi je stočar ispripovijedao kako je kroz nekoliko godina od dvije krave i jednog juneta stvorio vlastitu farmu, s kakvim se teškoćama bori i zbog čega vlastitu budućnost ne zamišlja izvan rodnoga kraja.
Obitelj u kojoj je Josip odrastao već se godinama bavi stočarstvom i mesarstvom. Otac mu u mesnici radi otprilike tri desetljeća, a Josip mu je još kao dijete priskakao u pomoć i tako postupno stjecao znanje.
Žensku je telad počeo zadržavati već dok je bio srednjoškolac, s ciljem da proširi stado. Kad grla više nije mogla primiti postojeća štala, odlučio je sagraditi novu.
Dosta su mi se smijali i govorili da od toga nema ništa. Nitko nije vjerovao da ću uspjeti. Govorili su mi da ostavim krave, odem u neku tvrtku raditi ili u Njemačku i Austriju. A ja sam sebi zacrtao da ću napraviti farmu i tako je bilo
ispričao je 23-godišnji Josip.
Otkriva da je na samom početku bilo teško jer je malo tko vjerovao u njegovu zamisao. No, čežnja da ostane na zemlji gdje je odrastao bila je snažnija od svega.
Tu sam se rodio, tu sam zavolio svoje. Jednostavno nisam mogao napustiti kuću i otići negdje. Nije lako ostati jer nekad imaš posla, nekad nemaš, a za pokretanje nečega svojega potrebna su velika ulaganja
kazao je.
Danas na gospodarstvu drži 20 goveda, i to simentalske i limuzinske pasmine. Jedan dio životinja namijenjen je proizvodnji mlijeka, a drugi mesu.
Većinu poslova obavljaju Josip i brat mu Luka Rajić, a u svakodnevnim im zadaćama pomaže i ostatak obitelji.
Radni dan počinje mu između 5:30 i 6:00 sati. Kad nahrani i pomuze krave, odlazi ocu pomoći u mesnicu, nakon čega se vraća obvezama na gospodarstvu. Posao obično privodi kraju oko 19 ili 20 sati, dok se ljeti znade i produljiti.
Slobodno vrijeme uz dobar dogovor
Premda stočarstvo iziskuje svakodnevnu predanost i odgovornost, Josip ističe da ipak pronalazi i trenutke za predah.
Kada se radi s obitelji, uvijek te netko može zamijeniti na dan ili dva. Stigne se otići i na more, na roštilj ili jezero. Sve se može uz dobar dogovor
objašnjava.
Trenutačno se na Josipovoj farmi dnevno namuze otprilike 40 do 50 litara mlijeka, a pojedine krave u vrhuncu mliječnosti daju od 20 do 25 litara dnevno.
Jedan dio mlijeka prodaje izravno kupcima, dok od ostatka njegova majka izrađuje domaći sir i maslo.
Za litru domaćeg mlijeka cijena je 2,50 KM, a mljekarama bi ga, kako Josip kaže, mogao predati za svega 60 do 70 feninga po litri.
Upravo zato mu je izravna prodaja mnogo isplativija.
To je dobra cijena, ali realno bi trebala biti barem tri marke. Gorivo je poskupjelo, hrana je poskupjela, svi troškovi rastu, a cijena mlijeka već dugo stoji ista
ističe mladi stočar.
Naglašava koliko su domaći proizvodi vrijedni i smatra da bi domaćem mlijeku trebalo pridavati veću cijenu.
Priprema hrane za životinje
Priprema stočne hrane čini velik dio posla na gospodarstvu. Sijeno Josip i njegova obitelj proizvode sami, a imaju i traktore, kosilice, balirku te ostale poljoprivredne strojeve.
Uoči zime koja dolazi spremio je oko 4.500 bala sijena, procjenjujući da jednoj kravi godišnje treba približno 250 do 300 bala.
Osim sijenom, stoku hrani ječmom, raži, zobi, bundevama i jabukama.
U ranijim je godinama sijao i žitarice, ali je zbog suše i štete od divljači posljednjih godina od toga odustao.
Veći dio godine, od sredine ožujka pa gotovo do prosinca, stado provodi na otvorenome, što mu svakodnevnu brigu o životinjama bitno pojednostavljuje.
Od velike mu je koristi i električni pastir, koji kravama omogućuje slobodnu ispašu dok on radi drugo.
Suša kao najveći izazov
Protekloga je ljeta najveću muku zadavala suša koja je pogodila ramski kraj.
Josip pojašnjava da jedna krava na dan popije oko 40 do 50 litara vode, a za jakih vrućina ta se količina zna i znatno povećati.
Ljetos sam imao 15 krava na paši i one su znale popiti oko tisuću litara vode dnevno. Imamo svoju vodu, ali zbog suše sam se bojao da je ne nestane. Vodu su mi dovozili i vatrogasci
ispričao je.
Visoke su ga temperature natjerale da stado seli s jednog pašnjaka na drugi kako bi životinje imale dovoljno hrane i hlada.
Nadodaje da je i osobno primijetio kako su ramske zime danas znatno blaže i s manje snijega negoli nekoć.
Uz vremenske neprilike, nevolju stvaraju i divlje životinje. Josip navodi da se u okolici viđaju divlje svinje, srne, jazavci, a i medvjedi koji se spuštaju u blizinu kuća.
Kako bi životinje zaštitio, koristi se električnom ogradom, nadzornim kamerama i velikim kavkaskim ovčarom.
Medvjeda ima i spuštaju se jako blizu kuća. Zato sam nabavio kavkaskog ovčara, velikog i snažnog psa koji mi čuva gospodarstvo. Dosad, hvala Bogu, nisam imao nikakve štete
rekao je Josip.
Poticaji i poruka mladima
Ove je godine u veljači Josip registrirao poljoprivredni obrt i uputio zahtjev za poticaje.
Vjeruje da će najavljena sredstva stići, ali drži da bi institucije morale puno više napraviti za mlade koji ostaju na selu.
Poseban mu je kamen smutnje odnos lokalnih vlasti prema poljoprivrednicima.
Općina je malo zatajila na tom području jer već tri godine nisu isplatili poticaje. Država bi trebala uvesti dodatne poticaje, posebno za mlade poljoprivrednike koji su odlučili ostati ovdje
kazao je.
Smatra kako treba jače stati uz ljude koji vlastitim trudom žele osigurati egzistenciju u mjestu gdje su rođeni.
Unatoč brojnim zaduženjima, Josip o odustajanju ne razmišlja. Naprotiv, kani nastaviti ulagati u gospodarstvo i povećati proizvodnju.
Želja mu je da sa sadašnjih 20 stado uveća na barem 40 goveda te da izgradi još jednu štalu.
Ako mu se u budućem razvoju priključi brat Luka, uvjeren je da bi gospodarstvo moglo biti i veće.
Po njegovoj računici, obitelj od gospodarstva sa 15 do 20 goveda može pristojno živjeti, naravno uz uvjet da se posao shvati ozbiljno i da se puno radi.
Troškovi na početku nisu zanemarivi. Spominje da je za jednu kravu izdvojio 4.500 KM, a rasplodni ga je bik koštao 5.000 KM.
Pored uzgoja goveda, obitelj se bavi i mesarstvom, dok Josip tu i tamo radi u šumi, izvlači i priprema drva te odrađuje druge poslove.
Kad govori o životu u Rami, Josip ne krije da mladi i dalje odlaze, no zamjećuje i dobre pomake.
Spominje da su se pojedinci vratili iz Njemačke i Austrije, a otvaranje tvornice i nova zaposlenja pomogli su da dio mladih ostane u rodnom kraju.
Vlastitu budućnost smješta upravo u Ramu, gdje kani i dalje graditi posao te jednoga dana osnovati obitelj.
Kad su ga pitali namjerava li ikad napustiti Ramu, kratko je i odrješito odvratio: Nikad.
Reportažu Glasa Hercegovine zaključio je porukom upućenom mladima koji razmatraju odlazak iz Bosne i Hercegovine.
Nemojte odlaziti. Pokušajte nešto svoje ovdje, neki svoj posao pokrenuti. Ako imate snove, pokušajte ih ostvariti. Pokušajte sve, samo nemojte ići van. Mora netko i ostati
poručio je Josip Rajić.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
