Umirovljenicima s ispodprosječnim mirovinama trebalo bi biti isplaćeno po 120 KM, dok bi ostali trebali dobiti po 80 KM.
Jednokratna pomoć umirovljenicima u Republici Srpskoj pojavljuje se 2018, 2022. i 2026. godine – svaki put u godini općih izbora, dok takvih izdvajanja nema u godinama između općih izbora. Iako Izborni zakon upravo jednokratna davanja građanima navodi kao oblik neizravne kupovine glasova, Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH smatra da nema osnova ni za pokretanje postupka, objavio je Transparency International BiH, kako piše Bljesak.info.
SIP neće pokrenuti postupak po prijavi Transparency Internationala u BiH zbog odluke vlasti Republike Srpske da u izbornoj godini izdvoji 31,2 milijuna KM za jednokratnu pomoć umirovljenicima.
TI BiH je ovaj slučaj prijavio SIP-u smatrajući da takvo jednokratno davanje, koje se pojavljuje u izbornoj godini, ne predstavlja ”redovnu budžetsku subvenciju” u smislu Izbornog zakona BiH. Iako Izborni zakon upravo jednokratna novčana davanja građanima navodi među mogućim oblicima izravne ili neizravne kupovine podrške birača, SIP smatra da u ovom slučaju nema elemenata zloupotrebe javnih sredstava.
Obrazloženje se, u suštini, svodi na to da je novac osiguran rebalansom budžeta, odnosno kroz ono što SIP u odgovoru TI BiH naziva ”redovnim proračunski postupkom i predviđenim proračunskim izdvajanjima”.
Međutim, problem je što Izborni zakon propisuje da zloupotreba javnih sredstava uključuje i pružanje jednokratne novčane ili nenovčane pomoći građanima ili kategorijama građana, a iz toga izuzima samo pomoć planiranu u okviru redovnih proračunskih subvencija.
Ako je dovoljno da vlast nekoliko mjeseci prije izbora izmijeni proračun i u njega unese jednokratnu pomoć, onda je otvoren jednostavan način da se gotovo svako predizborno davanje zaštiti od primjene ove odredbe Izbornog zakona. Formula je jednostavna – prvo se usvoji rebalans, a potom se novac.
U tom slučaju zakonski izuzetak za ”redovne proračunske subvencije” više, praktično, nije izuzetak, već postaje pravilo, jer gotovo svako trošenje javnog novca na kraju mora imati neku proračunsku osnovu.
Još je problematičnije što SIP ovakav zaključak nije donio nakon postupka u kojem bi se ispitale sve okolnosti slučaja, nego je odbio pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, iako podaci koje je TI BiH dostavio SIP-u pokazuju obrazac koji je, u najmanju ruku, zahtijevao detaljno ispitivanje.
Ono što SIP u svom odgovoru nije ozbiljnije problematizirao jeste upravo pitanje koliko je ova pomoć zaista ”redovna”. Pregled proračuna i rebalansa iz prethodnih godina pokazuje da ova pomoć nema obilježja redovne proračunske subvencije, na što je TI BiH ukazao i u inicijativi za pokretanje postupka.
U 2018. godini, kada su održani Opći izbori, drugim rebalansom Budžeta RS za ”tekuće pomoći umirovljenicima” bilo je planirano 18,2 milijuna KM. Četiri godine kasnije, ponovo u godini Općih izbora, drugim rebalansom pod stavkom ”tekuće pomoći umirovljenicima i borcima” planirano je 78,8 milijuna KM. Rebalansom Proračuna Republike Srpske za 2026. godinu na ekonomskom kodu ”Tekuće pomoći umirovljenicima” planirano je 31,2 milijuna KM. Umirovljenicima s ispodprosječnim mirovinama trebalo bi biti isplaćeno po 120 KM, dok bi ostali trebali dobiti po 80 KM.
U proračunima i rebalansima za 2019, 2020, 2021, 2023, 2024. i 2025. godinu, dakle u godinama između općih izbora, ovakvih izdvajanja nema.
TI BiH je upravo zbog toga SIP-u ukazao da kontinuitet predstavlja suštinsko obilježje redovnog budžetskog davanja te da sama činjenica da je neka mjera naknadno unesena u rebalans ne može automatski značiti da ispunjava zakonski izuzetak za redovne proračunske subvencije.
Posebno je naglašeno da se pomoć pojavljuje pred opće izbore, da je nema u godinama između općih izbora, da se radi o izravnoj jednokratnoj isplati i da je usmjerena prema brojnoj kategoriji stanovništva.
SIP se u odgovoru na ovu argumentaciju prvenstveno bavio formalnom procedurom donošenja rebalansa i objavom premijera RS Save Minića na društvenoj mreži X.
Povjerenstvo navodi da je rebalans predložila Vlada RS, a usvojila Narodna skupština RS, te da odluku o raspodjeli javnog novca nije samostalno donio pojedinac. Minićeva objava, prema stavu SIP-a, predstavlja informiranje javnosti o proračunskoj mjeri, a ne dokaz da su sredstva korištena radi izravne ili neizravne kupovine podrške birača.
Na kraju SIP zaključuje da, imajući u vidu da je pomoć planirana rebalansom, odnosno kroz redovni proračunski postupak, nije utvrdio činjenice koje bi ukazivale na zloupotrebu javnih sredstava te zbog toga nije mogao pokrenuti i voditi postupak po službenoj dužnosti.
”Ponovimo još jednom, time se potpuno mijenja pitanje koje postavlja zakon, jer nije sporno da je rebalans donesen propisanom procedurom. Sporno je može li jednokratna pomoć koja nema kontinuitet i pojavljuje se upravo u godinama općih izbora postati ‘redovna proračunska subvencija’ samo zato što je unesena u rebalans”, navodi TI BiH.
SIP na to pitanje, praktično, odgovara potvrdno.
Analiza proračunske potrošnje koju je za TI BiH sačinio bivši glavni revizor Dževad Nekić upravo pravi razliku između redovnih prava i jednokratnih davanja.
Prema toj analizi, redovna i planirana izdvajanja trebala bi proizlaziti iz zakonom utvrđenih prava ili dugoročnih javnih politika, imati kontinuitet kroz više fiskalnih godina, zasnivati se na unaprijed definiranim kriterijima, ne pokazivati neuobičajene promjene u izbornim godinama i ne zavisiti od diskrecijske odluke izvršne vlasti.
Nasuprot tome, upravo su jednokratna davanja bez kontinuiteta, naglo uvedena ili povećana u izbornoj godini i koncentrirana u predizbornom periodu navedena kao pokazatelji da se ne radi o redovnoj subvenciji. Kao konkretan primjer analiza navodi jednokratne pomoći umirovljenicima i drugim kategorijama građana koje nisu sustavno uređene i ne postoje iz godine u godinu.
Aktualni slučaj u RS uklapa se upravo u taj obrazac jer je pomoć jednokratna, nema kontinuitet, u 2026. je uvedena naknadno rebalansom, a ista vrsta izdvajanja pojavljuje se 2018, 2022. i 2026. godine. Drugim riječima, gotovo svi kriteriji koje analiza prepoznaje kao problematične prisutni su u slučaju povodom kojeg SIP nije ni pokrenuo postupak.
Nekić pritom upozorava da se granica između dozvoljenog i nedozvoljenog ne može svesti samo na to je li neka isplata formalno unesena u proračun, već se mora analizirati njen stvarni efekt i kontekst u kojem se novac dijeli. Zato, navodi, izuzetak za ”redovna i planirana izdvajanja” treba tumačiti restriktivno, kako ne bi postao formalno opravdanje za politički motiviranu raspodjelu javnih sredstava.
Mirovina jeste zakonom utvrđeno pravo, kao što i redovno usklađivanje mirovina može predstavljati trajnu javnu politiku. Jednokratna pomoć, koja se pojavljuje upravo u godinama općih izbora, nema taj karakter.
Upravo bi zbog toga, prema stavu TI BiH koji se oslanja na analizu Dževada Nekića, trebalo ispitati svrhu i okolnosti takvog davanja, a ne automatski ga izuzeti iz zabrane samo zato što je za njega osigurana proračunska stavka.
Odgovor SIP-a samo je nastavak prakse zbog koje TI BiH već duže vrijeme upozorava da je zakonska zabrana indirektne kupovine podrške birača jednokratnim davanjima gotovo obesmišljena.
Tijekom Lokalnih izbora 2024. godine TI BiH je ukazivao da SIP kao ”redovne subvencije” prihvaća različite isplate čim vlasti pokažu da za njih postoji stavka u proračunu, bez obzira na to jesu li se takva davanja ranije redovno isplaćivala.
Do početka rujna te godine, iako je u samo dva mjeseca predizbornog perioda kroz različita jednokratna davanja građanima podijeljeno oko 53 milijuna KM, nitko nije bio sankcioniran po odredbi koja zabranjuje ovu vrstu kupovine podrške birača.
Primjeri pokazuju koliko je široko tumačen pojam ”redovne” subvencije.
U Nevesinju je SIP odbio utvrditi zloupotrebu zbog jednokratnog plaćanja maturske večeri jer su sredstva izdvojena iz proračunske rezerve, koju je SIP smatrao dijelom planiranih proračunskih sredstava.
Jednokratne isplate maturantima u Istočnom Novom Sarajevu nisu bile problem jer je načelnik naveo da je novac planiran proračunom.
Iz sličnih razloga nije prihvaćena ni prijava zbog financiranja besplatnog izleta za umirovljenike iz Novog Sarajeva, općine u kojoj je tadašnja gradonačelnica Benjamina Karić bila kandidatkinja za načelnicu.
Posebno je ilustrativan slučaj gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića i besplatnog prijevoza za umirovljenike. SIP ga je tretirao kao redovno davanje realizirano i prethodnih godina iako je iz same Gradske uprave bilo priopćeno da umirovljenici besplatan prijevoz dobijaju prvi put.
SIP-ova praksa pritom nije ni dosljedna. SNSD je 2024. kažnjen sa 10.000 KM nakon što je Milorad Dodik u Bosanskom Petrovcu tijekom izborne kampanje dijelio ugovore o novčanoj pomoći za razvoj poljoprivrede i stočarstva, iako je odluka o tom projektu donesena još 2023. godine. SIP je tada upravo vrijeme podjele ugovora smatrao indikatorom zloupotrebe javnih resursa. Prema logici koju sada primjenjuje, ostaje nejasno zašto ranije planiranje sredstava tada nije bilo dovoljno da isključi zloupotrebu.
U međuvremenu je član SIP-a Suad Arnautović, odgovarajući na kritike TI BiH zbog malog broja sankcija, rekao da je problem u nedostatku ljudi za obradu velikog broja predmeta, dodajući da je TI BiH ”vjerojatno u 99 posto slučajeva u pravu kada ovo kritiziraju”.
No, manjak kapaciteta može objasniti zašto neki predmeti čekaju, ali ne i način na koji SIP odlučuje o predmetima koje ipak obradi. Ako Komisija već razmatra prijavu i zauzima pravni stav, onda broj zaposlenih ne može biti opravdanje za standard kojim se zakonska zabrana praktično obesmišljava, navodi Transparency International BiH.
