Sve donedavno u južnim hercegovačkim krajevima ljudi su se bavili branjem i prodajom kadulje. To je bio jedan od važnih izvora novčanih prihoda i znatno je punio kućni proračun. Ona kućanstva na selu koja su imala više mladih članova imala su solidnu novčanu zaradu. Branje kadulje odvijalo se u ljetnim mjesecima u vrijeme školskih praznika.-piše Večernji list
Dobri zvjezdoznanci
Taj posao pratio me cijelo moje osmogodišnje školovanje. Rijetko je tko sam išao u branje kadulje. Mi osmoškolci išli smo u branje s odraslim ženskim osobama. Kadulju se bralo u brdima prema južnom dijelu neumske općine. Tu treba spomenuti planinu Žabu i mnogobrojna okolna krška brda. Trebalo se vrlo rano ustajati kako nas ne bi zatekla žega koja je usporavala sakupljanje i branje kaduljina lišća. U vrijeme moga djetinjstva malo je tko imao sat. Orijentiri su nam bili položaj zvijezda na nebu i vrijeme pjevanja pijetlova. Ne čudi onda što su u drevnim civilizacijama mudri kraljevi bili i dobri zvjezdoznanci. Kako baš nismo znali točno vrijeme, nekada bi se ustajali vrlo rano pa bismo u brdima odležali sat, dva do svitanja, kada bismo počeli s branjem kadulje. Trebalo je biti pozoran da ne bismo, umjesto kadulje, ”ubrali” poskoka ili drugu otrovnicu. Oko pasa bismo čitavom dužinom vezali komad platna, uvrnuli ga i ponovno uvezali ostavljajući ispred sebe otvor koji smo punili ubranim lišćem bokvice i kadulje. Kada bi količina ubrane kadulje dosta otežala, premetali bismo je u vreće. S branjem bismo završili negdje oko 10 ili 11 sati i vreće smo nosili kućama. Žene su ih prtile na leđa, a muškarci nosili na ramenima. Kadulja bi se sušila, a onda pakirala u bale i sakune. U Hutovu je bila zadruga koja je otkupljivala osušeno lišće kadulje. I danas se sjećam tih teških, a lijepih vremena. Osušenu kadulju čuvalo se u kućama, na tavanima i u stajama. Danju i noću kućom se širio neopisivo lijep, opojan miris koji je draškao sva osjetila. Malo je tada bilo bolesti od kojih se danas često obolijeva. No, kakva je bila daljnja sudbina kadulje? Kadulju se dalje transportiralo u Dubrovnik. Otkup je vršila tada najčuvenija tvrtka za otkup ljekovitog bilja u bivšoj Jugoslaviji – Dalmacijabilje.
U ljetnim mjesecima samo u Dubrovačkom primorju prikupilo bi se i do 60 tona kadulje, a kada se uzmu u obzir i Pelješac, Župa i Konavle te Hercegovina i ostali dijelovi Jugoslavije, spomenuti broj višestruko je premašivan. Tvrtka je imala destileriju, laboratorij, sortirnicu i ostale pogone. Imala je 220 zaposlenika. No, uz kadulju, vršio se otkup drugog ljekovitog bilja: vrijeska, lipe, zove, bijelog sljeza, trputca, ive, stolisnika, majčine dušice, lavande, ružmarina, lovora, kamilice i metvice. Preparati za čajeve spremali su se u papirnate vrećice. Pričalo se da nije bilo u Jugoslaviji ljekarne u kojoj se nisu mogli naći ovi ljekoviti pripravci. Goleme količine ljekovitog bilja tvrtka je izvozila u razne zemlje svijeta, a osobito u SAD. S tim u vezi spominje se jedna anegdota. Jedan iseljenik iz ovih hercegovačkih krajeva u SAD-u teško se razbolio. Išao kod raznih liječnika na liječenje, ali nikakvi lijekovi nisu mu pomogli. Čuo je za nekoga liječnika, travara. Došao je na pregled tom liječniku, a on mu je kao lijek dao kadulju. Naš ti Hercegovac kaže kako kadulje u njegovoj rodnoj Hercegovini ima koliko hoćeš. – E, da je to istina, ne bi ti k meni dolazio na liječenje – reče mu liječnik. Jedan drugi Hercegovac koji se odselio u Ameriku obolio je, kako to narod kaže, “na živce”. Tražio je lijek, ali lijeka nikako naći. Onda mu je jedan čuveni liječnik savjetovao da se vrati u Hercegovinu i boravi što više u brdima gdje ima mnogo kadulje. Ovaj ga je poslušao i nakon više mjeseci posve ozdravio. Inače, odavno se kao posebna delicija za Božić u SAD-u priprema pečena punjena purica sa sjeckanim listovima kadulje. Tvrtka Dalmacijabilje imala je svoju posebnu destileriju u Dolima. Dugo vremena Dalmacijabilje imala je svoje zvjezdane trenutke i bila poznata diljem svijeta. A onda je došla 2002. godina i tvrtka je prestala s radom. Destilerija u Dolima danas stoji razrušena. Pišem i spominjem sve ovo jer je i sudbina mnogih hercegovačkih obitelji bila vezana uz Dalmacijabilje. Da se ne zaboravi!
Pionir vegetacije
Pradomovina kadulje nalazi se na području od Istre, duž jadranske obale prema unutrašnjosti i na otocima do granice s Albanijom. Stanište se kasnije širi na čitavo područje Mediterana. U kulturi raste u mnogim europskim zemljama i na drugim kontinentima. Najljekovitija kadulja na svijetu raste u Republici Hrvatskoj i južnom dijelu Hercegovine. Ova biljka pionir je vegetacije u pošumljavanju krških predjela. Ljekovito djeluje kod bolesti želuca, maternice, kod nadimanja, glavobolje, padavice i guše. Pripada skupini najstarijih poznatih ljekovitih i začinskih biljaka. O njoj pišu antički pisci Plinije, Galen i Dioskurides. Koristili su je kao lijek kod ugriza zmija, kao diuretik, za zaustavljanje krvarenja i drugih zdravstvenih tegoba. Ako se biljka koristi u uobičajenim određenim dozama, nema štetnih posljedica. Primjena u većim dozama može biti štetna za zdravlje. Tako su opisani slučajevi trovanja izazvani visokim dozama tujona u eteričnom ulju. Kod vanjske primjene kadulja djeluje adstringirajuće, antiflogistički i kao dezinficijens. Učinci ljekovitog djelovanja pripisuju se treslovini, eteričnom ulju i gorkim tvarima. Kod unutarnje uporabe smanjuje izlučivanje znoja preko centara za termoregulaciju. Dolazi u mješavini s drugim čajevima i kao monopreparat. Dobro je poznato da koncentrirani čajni pripravak odlično liječi rane u usnoj šupljini i grlu. Mješavina jednakih dijelova lišća crne murve (Morus nigra) i suhih mahuna bez zrnja graha (Phaseolus vulgaris) i petina od sadržaja kaduljina lišća služi za pripremu čajnog napitka za liječenje dijabetesa. Općenito se može reći da kadulja služi za liječenje raznih upala, za smanjenje funkcije mliječnih žlijezda, kao sredstvo za jačanje organizma, kod živčanih bolesti, bolesti jetre, bubrega, reume i sl. Od cvijeta kadulje pripremaju se posebno ljekoviti sokovi. Isto tako, pripremaju se vrlo ukusni i mirisni sirevi koji sadrže mješavinu samljevenih listova kadulje, češnjaka i sjemenki kumina.
Eliksir za disanje
Među najzdravije namirnice u svijetu ubraja se kaduljin med. Kadulja najbolje medi kada je vrijeme toplo s dosta vlage u zraku. To je, dakle, svibanj i prva polovina lipnja. Za to možemo biti zahvalni ekološki čistim sredinama kao što su Velebit, planina Žaba, hercegovačka brda i zaleđe Dubrovnika. Kaduljin med je eliksir za liječenje respiratornih organa i putova. Kaduljin med je svjetložut do zelenkaste boje. Dobro se očuva u tekućem stanju i kada se kristalizira nije pretvrd te se lako vadi iz staklenke. Oni koji posjećuju planinu Žabu pričaju o jednoj posebnoj vrsti kadulje za koju postoji naziv pelin krstaš. Ova posebna vrsta kadulje raste na vrhovima Žabe i očevidci tvrde da se radi o svega nekoliko busena te biljke. Narod o njoj govori s velikim udivljenjem i nekim svečanim zanosom. Netko od Vukasovića iz neumskog Gradca donio je jedan stručak te biljke i zasadio ga u vrtu pred kućom. Prilagodila se novom staništu i dobro raste.
O čemu se tu zapravo radi? Naime, postoji više podvrsta kadulje Salvia officinalis. Jedna od njih je S. brachyodon – kratkozuba kadulja, krstac, veliki pelin. Vjerujem da je to spomenuta biljka, endem. Taj endem uspijeva na području južne Hercegovine, Pelješca i Crne Gore. Vrlo srodne ovome endemu su S. ringens, S. fruticosa, S. lavandulifolia, S. tomentosa, S. candelabrum, S. blancoana, S. pinta, S. scabioscifolia i S. bracteata. Pravo bogatstvo ljekobilja! Neki ljudi su smišljali i promišljali kako bi iz kadulje proizveli što veću količinu kvalitetnog eteričnog ulja. Poslužili su se s plantažnim uzgojem novih vrsta kadulje. Kada su saznali da bi u prirodi mogla nastupiti prava katastrofa zbog međusobnog oprašivanja postojeće divlje kadulje i nove vrste, navrijeme su reagirali i uništili eksperimentalne nasade. Pokazalo se: naša postojeća vrsta kadulje najljekovitija je na svijetu. Bog ju je zasijao na zemlji u samim počecima biljnog života te, čovječe, budi obziran prema njoj!
