Objavio je uvid u račune iz dućana koji su akteri ove neobične priče posjećivali, zatražio je brojnu medicinsku dokumentaciju za optuženicu i tužitelje, saslušao sedam svjedoka, pregledao prijašnje parnice i presude.

Na koncu je nepravomoćnom presudom ustanovljeno kako je Marica u kolovozu 2012. u dvorištu kuće Luke D. pred više ljudi izjavila da su privatni tužitelji bijeda i prolupali, da ne znaju što rade i nisu normalni, te da je neutvrđenog datuma početkom listopada 2012. kod blagajne u jednoj trgovini pred više ljudi za privatne tužitelje izjavila da je ona ‘od njih dobila sve i treba još novca dobiti’, te ‘sada je sve moje’ i potom ‘sada neka idu nazad i neka se brinu za svoju djecu’.

Sud je procijenio kako je tu riječ o kaznenom djelu teškog sramoćenja. U svojoj obrani optužena Marica navela je kako nikad nije rekla za privatne tužitelje da su ludi, prolupali ili nešto drugo što je navedeno u tužbi jer te riječi ona nema u svojem rječniku. No, opovrgnuli su je svjedoci koji su sve ispričali supružnicima, koji inače žive i rade u Njemačkoj, pa su oni protiv Marice zbog toga podnijeli tužbu za teško sramoćenje.

Privatni tužitelj Ivan, tako, navodi kako je prije Božića 2012. došao iz Njemačke u svoju kuću i od susjeda Marka saznao da je optužena Lukinoj supruzi rekla da su on i žena prolupali, da su bijeda i ne znaju što rade. Također, kaže kako je 30. prosinca iste godine od rođakinje Ljubice doznao da joj se Marica obratila u jednoj trgovini na blagajni i rekla da su on i žena sve izgubili, da se mogu pokupiti i ići djeci u Njemačku i da tu više nemaju što tražiti. Ljubica mu je, dodao je Ivan, rekla da je tada u Konzumu bilo više ljudi na blagajni i da su sve čuli.

U predmetu kojom su je tužili za klevetu i pravomoćno dobili spor Ivan je naveo da su supruga i on bili u jednoj trgovini, kupovali su hranu za pse i da su se sreli s Maricom koja je vidjela što su kupili. Marica je, tumači dalje Ivan, izišla iz trgovine, stajala s nekim ljudima pred trgovinom i rekla im da su oni ti ljudi koji jedu ‘cucju’ hranu, pokazavši na njega i suprugu, a da je to sve mogao čuti i susjed Martin koji je bio par metara od nje.

Nakon tih uvreda i kleveta, ne možemo više otići u trgovinu jer me je sram nakon što su se pročule te uvrede i klevete, pa su ljudi počeli okretati glavu od nas, svjedočio je tužitelj Ivan i dometnuo kako je njegov pokojni brat Đuro živio s optuženom Maricom, ali oni već dugo nisu u dobrim odnosima zbog neriješenih imovinskopravnih stvari.

Sud je tijekom dokaznog postupka ustanovio kako je i protiv tužitelja Ivana i Đurđe u tijeku ovršni postupak radi naplate potraživanja optužene Marice u iznosu od 10.000 kuna, i to na ime naknade štete “kada su supružnici zvali jednu televijziju da snimi što im sve Marica radi u kući i dvorištu”.

Marica ih je tužila za klevetanje i pravomoćno dobila spor. Ovaj sud utvrđuje da je optužena te riječi, odnosno činjenične tvrdnje izgovorila upravo s ciljem da nanese sramotu privatnim tužiteljima, a koje riječi u kontekstu događanja na blagajni trgovine kod privatnih tužitelja zaista mogu izazvati osjećaj srama i neugodnosti takovim ponašanjem optužene i podobne su da povrijede čast i ugled, odnosno osjećaj stida, tim više što privatni tužitelj iskazuje da i ljudi u selu koji ga susreću reagiraju na ponašanje optužene i pitaju ga što se to dešava između njih i optužene, zaključuje se u ovoj neobičnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru.