Kada govorimo o tipičnom patološkom kockaru u Bosni i Hercegovini te na širem području Balkana, Romić ističe kako je najčešće riječ o muškarcu srednje dobi koji je već desetak ili petnaest godina u braku i ima jedno ili dvoje djece.
Marko Romić, psiholog iz Mostara i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju, upozorava na sve teže posljedice koje sa sobom nosi patološko kockanje, naglašavajući da javnost i dalje nedovoljno prepoznaje koliko je problem raširen. Kako piše Večernji list, obitelji tek u trenutku kada posljedice postanu ozbiljne postaju svjesne što se događa, dok šira okolina uglavnom ostaje bezvoljna.
Kada je riječ o odgovornosti društva, Romić objašnjava da pod tim pojmom vidi dvije sastavnice, a to su vlasti i institucije koje bi, prema njegovim riječima, trebale skrbiti o dobrobiti stanovništva, te obični ljudi koji nastoje preživjeti u sve zahtjevnijim gospodarskim okolnostima.
Kao ilustraciju navodi osobu koja mjesečno prima 1500 maraka, a uz to ima ženu i dvoje djece.
Romić osobito propituje nazočnost oglasa za klađenje i kockanje u javnom prostoru i sredstvima priopćavanja.
Prema njegovu mišljenju, na taj se način gradi lažni dojam da bi ljudi svoje novčane teškoće mogli prevladati upravo kockanjem.
Problematičnim smatra i to što nedostaje preventivnih programa, ponajprije onih koji bi bili usmjereni na djecu i mlade.
„Gotovo da nemamo akcije i programe koji bi podigli svijest kod ljudi, posebno mladih i djece, te im pokazali katastrofalne posljedice kockanja – od raspada života i obitelji do samoubojstava“, upozorava.
Kada je riječ o tipičnom patološkom kockaru u Bosni i Hercegovini te na Balkanu, Romić navodi da je najčešće posrijedi muškarac srednje dobi koji je u braku deset ili petnaest godina i ima jedno ili dvoje djece.
Ujedno upozorava da patološko kockanje odavno nije vezano isključivo uz jednu dobnu skupinu.
Naročitu zabrinutost izaziva to što se dobna granica pomiče prema sve mlađim naraštajima.
Jedan od najvećih problema, kako smatra Romić, jest to što ljudi vrlo rijetko potraže stručnu pomoć.
Napominje da pomoć doista postoji te da joj se može razmjerno jednostavno pristupiti.
Prema njegovu iskustvu, sami kockari su rijetko oni koji prvi zatraže pomoć.
Dodaje kako je njegov kontakt javno objavljen te ga svi koji se žele uključiti u program liječenja mogu izravno kontaktirati.
S ovisnicima o kockanju Romić radi već petnaest godina, a kao najdjelotvorniji način rada izdvaja grupnu terapiju.
Romić drži da izravne poruke najčešće ne ostavljaju traga na kockare, no potiče njihove ukućane da uspostave čvrste granice.
Kako ističe, osobe koje imaju problem s kockanjem nerijetko godinama uvjeravaju sebe da im liječenje nije potrebno i da će problem samostalno riješiti.
Romić je autor knjige „Izbavi nas od zla“, koja je, kako kaže, prije svega namijenjena članovima obitelji osoba ovisnih o kockanju, ali i samim kockarima.
Knjiga, dodaje, donosi primjere posljedica patološkog kockanja, savjete i naputke za postupanje u takvim okolnostima, kao i svjedočanstva ljudi koje je problem izravno pogodio.
