Jeste li se ikada probudili usred noći jer ste – sami sebe čuli kako hrčete? Iako zvuči neobično, stručnjaci potvrđuju da je to moguće. Neki se ljudi doista nakratko probude zbog vlastitog hrkanja, no u većini slučajeva takva buđenja traju tek nekoliko sekundi i brzo se zaborave.
Istraživači navode kako su mnoga od tih buđenja toliko kratka da ih osoba uopće ne registrira. Posebno je to izraženo kod osoba koje pate od apneje u snu, stanja gotovo uvijek povezanog s izrazito glasnim hrkanjem. Kod njih se tijekom noći mogu dogoditi deseci, pa čak i stotine mikrobuđenja, iako se ujutro često ne sjećaju da su se uopće budili.
Znanstvena istraživanja potvrđuju da osobe koje hrču imaju češće poremećaje u ciklusima spavanja. Jedna je studija čak pokazala da se broj mikrobuđenja smanjuje kada osobe koje hrču tijekom spavanja koriste čepiće za uši.
Ipak, postavlja se pitanje: zašto se osoba koja hrče uglavnom ne probudi zbog vlastite buke, dok njezin partner ostaje budan? Odgovor leži u načinu na koji funkcionira naš mozak.
Tijekom sna i dalje čujemo zvukove iz okoline, no ključnu ulogu ima dio mozga koji se naziva talamus. On filtrira zvukove koje procjenjuje kao nevažne. Upravo zato se možemo naviknuti na buku prometa, televizor u susjednoj sobi ili druge uobičajene zvukove, dok bi nas alarm ili izgovaranje našeg imena trenutačno probudili.
Slično se događa i s hrkanjem. Budući da zvuk dolazi od nas samih i ponavlja se, mozak ga s vremenom počinje smatrati bezopasnim i niskog prioriteta.
„Vaše uši i cijeli slušni sustav naviknu se na taj zvuk. Mozak pritom daje prednost odmoru i neće potaknuti potpuno buđenje, iako je hrkanje prisutno“, objašnjavaju istraživači.
Dobra vijest za one koji se bore s hrkanjem – rješenja postoje, piše IFL Science. Jedna od najjednostavnijih mjera je promjena položaja spavanja. Spavanje na boku, uz blago povišen gornji dio tijela, može znatno smanjiti hrkanje. Položaj na leđima, upozoravaju stručnjaci, često ga pogoršava jer gravitacija dodatno sužava dišne putove.
No jedno se nikako ne preporučuje – ignorirati hrkanje. Iako je često predmet šala, ono može biti znak ozbiljnijih problema, poput apneje u snu. To stanje povezano je s povećanim rizikom od visokog krvnog tlaka, srčanog i moždanog udara te dijabetesa, a kratkoročno uzrokuje kronični umor i dnevnu pospanost.
Standardni tretman za apneju u snu je uređaj poznat kao CPAP, koji pomaže održati dišne putove otvorenima tijekom noći. Iako suvremeni modeli proizvode relativno tih zvuk – oko 30 decibela, usporedivo s blagim šaptom – riječ je o stalnom šumu. No, kako objašnjavaju stručnjaci, talamus bi i taj zvuk trebao svrstati među one manje važne, dopuštajući tijelu da se napokon odmori.
Posušje.info
