”Svi mi imamo križeve u svojim kućama, u svojim obiteljima, u svojim sobama, mnogi ih nose i o svojim vratovima, ali trudimo se da nam križevi ne budu samo ukras na zidu, nego uistinu da nam bude ono u što ćemo se često zagledati, na čemu ćemo se nadahnjivati, gdje ćemo nalaziti snagu na putu života”, poručio je fra Ivan.
Još od zore mnoštvo vjernika iz najrazličitijih dijelova svijeta uspinjalo se prema Križevcu, kamo dolaze već bezmalo pedeset godina, dok Međugorci prema brdu ponad svojega mjesta hodočaste gotovo stoljeće, a sve u čast blagdana Uzvišenja svetog Križa koji se na tom vrhu po običaju obilježava prve nedjelje iza Male Gospe.
Nakana da se ondje postavi križ potekla je iz Vatikana. Naime, Pio XI. priželjkivao je da se u spomen na 1900. obljetnicu Kristove smrti na visovima diljem svijeta podignu križevi. Tu je zamisao među prvima prigrlio fra Bernardin Smoljan, koji je tada vodio međugorsku župu. On je vjernike o toj namisli obavijestio u siječnju 1934., a oni su je bez oklijevanja poduprli.
Sami su Međugorci u pravom smislu riječi na leđima iznosili tešku građu na uzvišenje koje se u to doba zvalo Šipovac, tako da je golemi betonski križ bio gotov za samo 52 dana. Potom je 16. ožujka 1934. župnik posvetio križ te održao prvo misno slavlje na brdu koje od tada nosi ime Križevac, javlja Radio Međugorje.
Križevac je s vremenom postao postaja koju svaki hodočasnik u Međugorju obavezno posjeti, a svakoga petka poslijepodne vjernici i posjetitelji uz njega mole uobičajenu pobožnost Križnoga puta. I ovoga su dana mnogi hodočasnici iz obližnjih župa dolazili pješice, brojni su se na Križevcu ispovjedili, penjući se molili su križni put, dok je misu vodio fra Ivan Landeka ml., župni vikar u župi svetog Ante na Humcu i odgojitelj novaka. Pri slavlju su asistirali novaci, a pjevanje je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Uvodeći u misu, fra Ivan Landeka prizvao je u sjećanje trenutak kada se Gospodin na Horebu ukazao Mojsiju i pozvao ga: Izuj svoju obuću jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.
”Isto vrijedi i za ovo mjesto na kojem se nalazimo. Mnogi od vas uistinu su čak i fizički bosi došli na ovo mjesto, izuli svoju obuću… Ali pozvani smo, prije svega, izuti obuću svojih grijeha na ovom svetom mjestu. Izuti obuću svega onoga što nas čini nedostojnima ovoga svetoga mjesta. Zato na početku ove svete mise, dok zahvaljujemo Gospodinu što možemo ponovno biti na ovom svetom mjestu, izujmo obuću svojih grijeha u iskrenom kajanju moleći Božje milosrđe i oproštenje”, rekao je na početku slavlja ove nedjelje, 13. rujna na Križevcu iznad Međugorja fra Ivan Landeka ml., koji je u prvim rečenicama propovijedi naglasio da nas blagdan Uzvišenja svetog Križa potiče da upremo pogled u Isusov križ i slušamo što nam on poručuje, što nam govore njegove svete rane, što nam govori njegova trnova kruna, što nam govori njegova strpljivost, što nam govori njegova neizmjerna ljubav i dobrota…
Zatim se osvrnuo na to kako je nastao ovaj križ pod kojim se na Križevcu od 1934. godine služi misa te je istaknuo da se u tom slavlju prisjećamo graditelja križa i iskazujemo im zahvalnost, no im, kako je rekao, ”prije svega zahvaljujemo za onu vjeru i ljubav koju su nam predali kako bismo i mi danas ovdje podno križa mogli više postojati Isusovi, biti više ispunjeni njegovom ljubavlju i njegovom dobrotom”.
