Nedjelja Božjeg milosrđa ima duboke duhovne korijene i izvore u životu i djelu poljske redovnice Faustine Kowalska (1905.-1938.), koju je papa Ivan Pavao II. proglasio 18. travnja 1993. blaženom, a svetom 30. travnja 2000. Oba ta događaja proglašenja blaženom i svetom zbila su se u Drugoj vazmenoj nedjelji, Bijeloj nedjelji, odnosno na Mali Uskrs, jer je svetkovina Uskrsa pomična, te je Papa proglašujući redovnicu Faustinu svetom ujedno odredio da ta nedjelja ima još jedno jako obilježje, a to je Božje milosrđe. Tako od 30. travnja jubilejske 2000. godine cijela Katolička Crkva slavi i Nedjelju Božjeg milosrđa, što je sinteza sve iskazane milosrdne Božje ljubavi svome stvoru čovjeku, muškarcu i ženi.
Sada slijedi navod iz Dnevnika sv. Faustine, što je bio poticajem Papi za proglašenje ove pobožnosti u čast Božjemu milosrđu. “Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i svetoj Pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skèrlet (tkanina jarke crveno-ljubičaste boje; grimiz). Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu.“
Ova pobožnost nas povezuje s Raspetim Kristom iz čijeg je probodenoga boka potekla krv i voda za spasenje svega svijeta. Za vrijeme svoga viđenja 22. veljače 1931. imala je sv. Faustina mistično iskustvo u kojem je vidjela Milosrdnoga Isusa. U tom gledanju zamijetila je da iz njegova srca izlaze dvije zrake: crvena i bijela, te je čula poticaj da dadne naslikati upravo takvu sliku Milosrdnoga Isusa i da ta slika bude slika štovanja i pobožnosti Božjeg milosrđa.
Prvu nedjelju poslije Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svoga krštenja (vigilija, Misa bdijenja na Veliku subotu) do prve nedjelje nakon Uskrsa, a s njom je završavala uskrsna osmina. Zato je liturgija Bijele nedjelje ukazivala na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi. Zato su sakramenti razlog slavljenja Božjeg Milosrđa koje je objavljeno o otkupljenju čovjeka. Čin Kristova otkupljenja nikako se ne može odvojiti od djela milosrđa.
Isus je sv. Faustini rekao i ove riječi: “U Starom sam Zakonu slao proroke svome narodu s gromovima. Danas šaljem tebe čitavom čovječanstvu sa svojim milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce.“
Milost je prastara biblijska riječ. U hebrejskom jeziku to je hesed, koja znači i ljubav, te i rachamim koja je osjećajno još jača i povezuje oca, majku i djecu istinskom ljubavlju u svemu pa i u opraštanju (Isusova prispodoba: Dva brata i milosrdni otac). “Ljubav se moja neće odmaći od tebe“ (Iz 54,10), pa i onda kada smo pogriješili njegova je ljubav milosrdna. “Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“ (Izl 34,6). U Novom Zavjetu grčka riječ eleos znači milost. Kirie, eleison! Gospodine, smiluj se!
Svrha ovoga štovanja je: Približiti i navijestiti svijetu istinu objavljenu u Svetomu Pismu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakomu čovjeku; Izmoliti Božje milosrđe čitavom svijetu štovanjem Božjega milosrđa; moljenje Krunice Božjega milosrđa; Poticati širenje apostolata Božjega milosrđa.
Č. s. Faustina Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. u selu Glogowiec u Poljskoj, kao treće od desetoro djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskoga. Kao djevojka prijavljuje se u Warszawi u Kongregaciju Naše Gospe od Milosrđa, gdje je primljena 1. kolovoza 1925. Provela je 13 godina redovničkog života radeći u kuhinji i vrtu, te kao vratarica na ulazu u samostan. Napisala je Dnevnik svojih mističnih iskustava. Umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. u dobi od 33 godine.
Don Ilija Drmić
