Robert Duvall, istaknuti i iznimno produktivni holivudski glumac čija je karijera trajala više od sedam desetljeća, preminuo je u 96. godini, piše BBC.
Tijekom bogate karijere sedam je puta bio nominiran za Oscara, a zlatni kipić osvojio je za najbolju mušku ulogu problematičnog country pjevača u filmu Tender Mercies (hrv. „Nježno milosrđe“) iz 1983. godine.
Publika ga pamti po nizu snažnih i raznolikih uloga: mafijaškog savjetnika Toma Hagena u The Godfather, samouvjerenog pukovnika Kilgorea u Apocalypse Now te teksaškog rendžera koji postaje stočar u miniseriji Lonesome Dove („Usamljena golubica“). Iako češće karakterni nego klasični glavni glumac, u mainstream filmove unosio je prepoznatljivu kombinaciju mačizma, autoriteta i prkosa.
Od mornaričkog doma do kazališne scene
Robert Selden Duvall rođen je u siječnju 1931. u San Diegu, u obitelji mornaričkog časnika koji je očekivao da će sin krenuti njegovim stopama. Duvall je, doduše, nakon fakulteta odslužio dvije godine u vojsci, no potom se preselio u New York kako bi studirao glumu. Radio je kao poštanski službenik, a među kolegama sa studija bili su i Dustin Hoffman te Gene Hackman, koji su mu ostali doživotni prijatelji.
“Prijatelj je netko tko ti je prije mnogo godina ponudio svojih zadnjih 300 dolara kada si slomio zdjelicu”, kasnije se prisjetio. “Prijatelj je Gene Hackman”.
Profesionalno je počeo u kazalištu Gateway Playhouse na Long Islandu, gdje je igrao u djelima Arthura Millera i Tennesseeja Williamsa. Nakon nastupa u jednočinki „The Midnight Caller“ dramatičara Hortona Footea, predložen je za ulogu Booa Radleyja u filmu To Kill a Mockingbird („Ubiti pticu rugalicu“), što mu je bila prva značajna filmska rola.
Uslijedile su uloge u filmovima poput Bullitt i drugim ostvarenjima šezdesetih, a krajem desetljeća započeo je suradnju s redateljem Francisom Fordom Coppolom, koja će obilježiti dio njegove karijere.
Nominacije, nagrade i kultne replike
Za ulogu Toma Hagena u „Kumu“ dobio je prvu nominaciju za Oscara 1973., a istu je ulogu ponovio i u nastavku. Među upečatljivim ostvarenjima iz sedamdesetih ističu se i M*A*S*H, THX 1138 te ratni spektakl „Apokalipsa danas“, iz kojeg dolazi slavna rečenica:
“Volim miris napalma ujutro”.
Za „Apokalipsu danas“ osvojio je nagradu BAFTA i jedan od četiri Zlatna globusa, dok je Oscara naposljetku dobio za „Nježno milosrđe“. Kasnije je ponovno nominiran za The Apostle, koji je i režirao, zatim za A Civil Action („Cijena pravde“) te za The Judge („Sudac“).
Vjera, politika i privatni život
Za sebe je govorio da je “oduvijek bio vjernik”, iako o vjeri nije rado javno raspravljao. Otvorenije je istupao o političkim stavovima te je kao dugogodišnji republikanac prisustvovao inauguraciji američkog predsjednika 2001. godine.
Osim glume, volio je nogomet, tango i Buenos Aires, grad za koji je rekao da ga voli “više od bilo kojeg drugog mjesta”. Jednom je mladom glumcu, na pitanje što radi između angažmana, odgovorio:
“Mladi glumac me jednom pitao ‘što radiš između poslova?’. Kazao sam ‘hobiji, hobiji i još hobija’. To te drži dalje od droge”.
Duvall se tri puta ženio i razvodio, a nadživjela ga je njegova četvrta supruga, argentinska glumica Luciana Pedraza. Djece nije imao, rekavši 2003. da to “nikada nije uspjelo”.
Iza sebe je ostavio opus koji je obilježio povijest američkog filma i niz likova koji će još dugo živjeti na velikom platnu.
Posušje.info
