Preminuo fra Ante Leko, dugogodišnji župni vikar u Posušju

U petak, 14. kolovoza 2026. godine, u Franjevačkoj rezidenciji u Posušju, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo je fra Ante Leko. Preminuo je u 83. godini života, 64. godini redovništva i 58. godini svećeništva, ostavivši iza sebe gotovo šest desetljeća predane službe Bogu i Crkvi u Hercegovini.

Tijelo pokojnog fra Ante bit će izloženo u crkvi u Posušju u nedjelju, 16. kolovoza 2026. godine, od 14:00 sati. Sveta misa zadušnica slavit će se u 15:00 sati, a nakon nje uslijedit će sprovodni obredi i ukop na groblju Martića Križ u Posušju, kako objavljuje Župa Posušje.

Fra Ante Leko rođen je 14. studenoga 1943. u Broćancu, u župi Posuški Gradac, od oca Petra i majke Ive rođene Bašić, te je istoga dana kršten na Posuškom Gracu. Pučku školu pohađao je u Broćancu, Donjim Andrijevcima i Posušju, a srednju školu kao franjevački sjemeništarac u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu. U franjevački red stupio je 13. rujna 1962. godine, kada je na Humcu obukao franjevački habit, gdje je proveo i novicijat te 14. rujna 1963. položio jednostavne, a 15. srpnja 1968. svečane zavjete.

Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom (1963. – 1964.), a nakon vojnog roka u Prištini nastavio ga je u Visokom (1966. – 1967.), Sarajevu (1967. – 1969.) i Fribourgu (1969. – 1971.). Za subđakona je zaređen 16. ožujka 1969., za đakona 23. ožujka 1969. te za svećenika 18. svibnja 1969. u Sarajevu, gdje mu je svete redove podijelio nadbiskup Smiljan Franjo Čekada.

Svoje pastoralno djelovanje započeo je u Hercegovini. Bio je duhovni pomoćnik u Mostaru (1971. – 1977.) te u župi Ploče-Tepčići (1977. – 1978.), gdje je potom bio župnik (1978. – 1988.) i vodio uređenje župnog stana te izgradnju filijalne crkve u Dobrom Selu. Godine 1988. odlazi na Čerin, gdje je bio župni vikar do 1991., a zatim župnik do 2000. godine, za kojega su vremena uređen spomenik poginulima i nestalima te izgrađena crkva u Donjoj Blatnici. U Posušje dolazi 2000. godine, gdje je kao župni vikar ostao sve do svoje smrti.

Tijekom svoga redovničkog i svećeničkog života fra Ante je u duhu franjevačke poniznosti služio Bogu i Crkvi, djelujući ponajviše u župnom pastoralu i katehetskom radu. Krasila ga je osobita revnost u izvršavanju povjerenih zaduženja, a i u poznijim godinama neumorno je bio na raspolaganju vjernicima, osobito u sakramentu pomirenja. Pokoj vjecni daruj mu, Gospodine!