U Zagrebu je 25. veljače 2026., u 81. godini života, preminuo Stjepan Čuić, član i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (DHK HB).
Čuić je rođen 1. travnja 1945. u Bukovici kod Tomislavgrada. Diplomirao je ruski jezik i književnost te jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom života bio je glavni urednik tjednika Tlo, lektor hrvatskoga jezika u Bambergu, kolumnist u Vjesniku i Slobodnoj Dalmaciji, te glavni urednik Trećega programa Hrvatskoga radija.
U književnosti se javio kao predstavnik tzv. naraštaja fantastičara, zajedno s Pavaom Pavličićem, Goranom Tribusonom i Dubravkom Jelčićem Bužimskim. Njegov roman Orden iz 1981. izazvao je burne reakcije tadašnje vlasti, a kazališna adaptacija romana zabranjena je 1983. Roman je preveden i na njemački jezik.
Stjepan Čuić objavio je brojne zbirke pripovijedaka, romane, političke eseje i kolumne, među kojima su Iza bregova, Staljinova slika i druge priče, Tridesetogodišnje priče, Dnevnik po novome kalendaru, Tajnoviti ponor, Abeceda licemjerja, Lule mira i Presretač. Njegova su djela zastupljena u antologijama, leksikonima i čitankama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade, uključujući Sedam sekretara SKOJ-a, nagradu lista Mladost, nagradu Večernjeg lista, nagradu „Zijo Dizdarević“, nagradu Grada Zagreba za životno djelo 2021. i Medaljon Općine Tomislavgrad 2025.
O njegovu stvaralaštvu pisali su eminentni kritičari i književni povjesničari, među kojima su Aleksandar Ilić, Božidar Petrač, Dražen Karaman, Igor Mandić, Ivan Lovrenović i Slobodan Prosperov Novak.
Stjepan Čuić ostat će upamćen kao plodan pisac, prevoditelj i kulturni djelatnik koji je značajno oblikovao hrvatsku književnu scenu i promovirao književnost i kulturu u zemlji i inozemstvu.
Posušje.info
